Prema podacima Fine, prosječna plaća isplaćena u gospodarstvu u prva tri mjeseca godine iznosila je 4.737 kune, a u javnoj upravi 6.188 kuna.
Prava zaposlenih u privatnom i javnom sektoru uvelike se razlikuju. Dok je u svijetu uvriježena pojava da zaposlenici javnog sektora manje plaće kompenziraju stabilnošću, u Hrvatskoj se događa paradoks u kojem radnici u privatnom sektoru trpe manje plaće, veći rizik i manja prava od onih koji rade za državu i lokalnu samoupravu. Prema podacima Fine, prosječna plaća isplaćena u gospodarstvu u prva tri mjeseca godine iznosila je 4.737 kune. Prosječna plaća u statističkoj kategoriji javna uprava iznosi 6.188 kuna.
Dakle, državni službenik zarađuje 30 posto više nego zaposlenik sektora, koji plaćanjem poreza omogućuje isplatu njegove plaće. "Na žalost, privatni sektor ima plaće i uvjete rada prema mogućnostima i uvjetovane okolnostima na tržištu, a javni sektor ima prava stečena potpisom što Hrvatsku stišće oko vrata", objasnio je za Večernji list Ivan Miloloža, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca.
Direktor Udruge Davor Majetić drži da je to apsurd jer bi bilo logično da su iznosi plaća obrnuti. Osim veće plaće zaposlenik države ima i stečena prava poput božićnice, uskrsnice, dara za djecu, regresa, godišnjeg povećanja plaće zbog minulog staža, uvećanje plaće za rad blagdanima, uvećanje plaće za složenost poslova koje obavlja… sve ono čega se privatni sektor odrekao početkom krize.
I to nije sve: uživa i apsolutnu sigurnost jer ga Zakon o radu štiti od otkaza kao ličkog medvjeda. Ali to još uvijek nije sve: neki zaposlenici javnog sektora uza sva stečena prava imaju dodatne stimulacije pa i zato što rade svoj posao. Zaposlenici ZET-a, na primjer, imaju prosječnu plaću oko 7.500 kuna. Vozači tramvaja ili autobusa imaju beneficirani radni staž, a kontrolori ZET-a dodatno su plaćeni po svakoj ispisanoj kazni.
U Temeljnom kolektivnom ugovoru zaposlenika javnog sektora stoji da imaju pravo na dodatke za uspješnost u radu, a poreznicima je odlukom Vlade ozakonjena stimulacija u iznosu tri neto plaće, odnosno oko 18.000 kuna, budu li dobro radili svoj posao. U privatnom sektoru tri neto plaće nagrada je koju je rijetko koji zaposlenik doživio. Podloga je to za nagradu za bolje utjerivanje poreza, što je na kraju i nužno ako se namjeravaju osiguravati ista prava. Ipak, pitanje je tko će sva stečena prava platiti.
"Javni sektor mora shvatiti u kakvoj se situaciji nalazimo ili se više uopće neće morati raspravljati o pravima, već o radnim mjestima. Ako se za godinu dana ne oslobodi poduzetništvo od poreznog pritiska, mi ćemo se slomiti, a pitanje je možemo li i toliko izdržati", naglasio je Miloloža. Poslodavci zato traže da se javni sektor u pravima prilagodi situaciji.
"Poslodavci su proveli restrukturiranje, otpuštanje i rezanje plaća, a javni sektor nije napravio ništa", upozorio je Majetić. A da smo u recesiji, svjedoče i podaci o travanjskom padu industrijske proizvodnje 9,4 posto, trgovine na malo 7,3 posto te izvoza za više od 20 posto. U prvom tromjesečju ove godine tako je BDP pao za 1,3 posto, ali je bruto dobit poduzetnika potonula 73 posto. Umjesto 9,4 milijarde kuna, zarađeno je samo 2,5 milijardi kuna. (T. B.)
Izvor: Večernji list
