Države članice plaši velika nezaposlenost u Hrvatskoj, beznađe te istraživanja koja pokazuju da velik broj Hrvata nakon 1. srpnja želi potražiti posao u EU.
Podaci istraživanja koji pokazuju da bi većina mladih građana Hrvatske otišla iz zemlje u potrazi za poslom poslužit će kao dodatni argument onim državama Europske Unije koje namjeravaju koristiti pravo na ograničenje pristupa hrvatskih građana njihovu tržištu rada. To znači da se hrvatski građani neće moći slobodno zapošljavati u takvim državama i nakon ulaska u EU 1. srpnja sljedeće godine.
Jutarnji list razgovarao je s nekoliko diplomata država članica koji tvrde da Europska komisija traži da se u slučaju Hrvatske ne postavljaju ograničenja, ali diplomati smatraju da će takve poruke teško naići na razumijevanje država članica.
Ako bi se razumno analizirao primjer Hrvatske, argumenti za potpuno otvaranje tržišta rada za buduće građane Europske Unije iz Hrvatske bili bi uvjerljiviji od onih o potrebi za postavljanjem ograničenja.
Hrvatska, s populacijom od četiri i pol milijuna stanovnika, čini manje od 1 posto ukupnog stanovništva Europske Unije. S druge strane, unatoč krizi, plaće u Hrvatskoj još su znatno veće nego u Rumunjskoj i Bugarskoj te još nekoliko članica EU. Kada su u EU ušle Bugarska i Rumunjska, one su zajedno imale 30 milijuna znatno siromašnijih stanovnika u usporedbi s Hrvatskom.
Maksimalni rok
No, stručnjaci kažu da su države koje su odmah omogućile slobodan pristup tržištu rada prošle bolje jer su dobile veći broj kvalificiranih radnika. U Europskoj komisiji kažu da se na primjeru Austrije i Njemačke, koje su najveći skeptici kad je riječ o potpunom otvaranju tržišta rada, vidjelo da se ni nakon ukidanja svih ograničenja nisu ostvarila predviđanja o masovnoj navali jeftine radne snage.
Upravo su Njemačka, Austrija, Nizozemska, Danska i još neke države EU i u vrijeme krize zabilježile sjajne rezultate u smanjenju stope nezaposlenosti koja je ionako bila mala u odnosu na prosjek EU.
Te države također imaju nedostatak radne snage za pojedina područja. Svi ti argumenti trebali bi ići u korist onih koji se zalažu za to da građani Hrvatske od prvog dana članstva u EU dobiju i neometano pravo zapošljavanja.
Međutim, kako nam kažu diplomati, države pri donošenju odluke gledaju ne samo stanje u svojoj državi nego i stanje u državi koja se priključuje. A stanje u Hrvatskoj je, prema istim izvorima, zabrinjavajuće. Nezaposlenost raste, a istraživanja javnog mnijenja pokazuju beznađe i spremnost velikog broja građana da posao, ako mogu, potraže u inozemstvu.
Liberalizacija tržišta
U takvim će se okolnostima broj država koje žele koristiti pravo uvođenja restrikcija za Hrvate nakon dobivanja članstva samo povećati. Političari će pri tome imati na umu i svoje javno mnijenje, koje, iracionalno ili ne, i dalje negativno gleda na bilo koju liberalizaciju tržišta rada za bilo koga. U prilog Hrvatskoj ne ide ni činjenica velike domaće stope nezaposlenosti, a nakon što uđemo u EU, veću nezaposlenost imat će jedino Grčka i Španjolska.
Ograničenja koja nam mogu uvesti članice EU ne znače da građani Hrvatske neće moći raditi u tim državama, ali će im za to, kao i do sada, trebati radne dozvole.
Države EU imaju pravo na nove članice primijeniti takozvanu formula 2+3+2, što znači da tijekom prve dvije godine građanima novih članica mogu ograničiti pravo slobodnog zapošljavanja na njihovu tržištu rada, a zatim tražiti produljenje tog roka na još tri odnosno još dvije godine, s time da moraju dokazati da bi uklidanje dozvole ozbiljno poremetilo njihovo tržište rada. Dakle, maksimalna mogućnost korištenja prava na ograničenje je sedam godina.
Izvor: jutarnji.hr
