No, kako kotiramo u usporedbi s ostatkom EU?
Međunarodno usporedivi podaci Eurostata pokazuju da je u 2023. godini udio ugovora o radu na određeno vrijeme iznosio 9,6 posto u dobnoj skupini od 15 do 64 godine, što je ispod prosjeka EU-a od 11,5 posto. Kako bilo, oba relevantna izvora (Eurostat, HZMO) pokazuju trend značajnog smanjenja takvih ugovora od 2016. godine do danas, navodi u svojoj analizi glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Hrvoje Stojić.
Kada su u pitanju ugovori na određeno vrijeme, smatra Stojić, treba uzeti u obzir i specifičnosti domaćeg tržišta zbog sezonalnosti hrvatske ekonomije, visokog udjela turizma (19 posto BDP-a) i trgovine (24 posto BDV-a) te potrebe za obavljanjem poslova privremene naravi. U sezoni broj tih ugovora poraste 18 posto, piše tportal.
“Dakle, bez obzira na izrazitu sezonalnost ekonomije, broj ugovora na određeno manji je u odnosu na prosjek EU-a”, piše u Fokusu tjedna HUP-a.
Istovremeno dio tvrtki, u pravilu mikro ili manji poslodavci suočeni s brojim administrativnim opterećenjima, kasne s unošenjem izmjena u obrascima za prijavu radnih odnosa prilikom prijelaza ugovora o radu s određenog na neodređeno radno vrijeme, na što ukazuje HZMO, dok povećan priljev stranih radnika s dozvolama za boravak i rad na godinu dana povećava praksu sklapanja ugovora na određeno.
“Valja se zapitati i je li uistinu statistika o zaposlenima na određeno vrijeme benchamark za uspješnost neke ekonomije, odnosno kvalitete nekog tržišta rada”, kaže glavni ekonomist HUP-a.
Poslovne prilike, kako one na određeno vrijeme, tako i one 'za stalno', istraži na MojPosao. Pronađi posao po svojoj mjeri!
Najslabije razvijene članice EU-a, Bugarska i Rumunjska, nalaze se pak među pet država s najmanjim udjelom takvih ugovora, a niz puno razvijenijih ekonomija, kao što su Nizozemska (22,9 posto), Španjolska (14,6 posto), Francuska (13,6 posto), Finska (13,5 posto), Italija (12,9 posto), Švedska (12,7 posto), kao i razvijenija Poljska (12,2 posto), ima veći udio ugovora na određeno vrijeme od Hrvatske.
“Pokazatelj je to, prema našim saznanjima, veće ponude fleksibilnijih oblika zapošljavanja te rastućeg broja onih koji obavljanje nekoliko part-time poslova smatraju lukrativnijim. Paradoksalno bi bilo zaključiti da Bugarska i Rumunjska imaju bolju zaštitu radničkih prava. S obzirom na to da je Hrvatska nakon Poljske već ostvarila drugi najveći relativni pad udjela ugovora na određeno radno vrijeme za 10 postotnih bodova od 2016. do 2023. godine te značajno bolji rezultat u odnosu na ciljeve iz NPOO-a, nije li vrijeme razmisliti o životnoj prilagodbi aktualnih postavki instituta ugovora o radu na određeno radno vrijeme u Zakonu o radu, a koje uključuju i ograničavanje ugovora na određeno na najviše tri uzastopna ugovora.
Vlada bi se trebala, naime, fokusirati na izolirane i rijetke tvrtke u kojima se pretjerano koriste uzastopni ugovori na određeno umjesto da se svim poslodavcima i radnicima koji povremeno sklapaju ugovor o radu na određeno ograničava sklapanje tih ugovora”, ističe glavni ekonomist HUP-a Stojić, navodeći da konačni cilj mora biti rast stope zaposlenosti jer nas je, unatoč desetogodišnjem rastu, tijekom kojega je u 2023. godini stopa zaposlenosti narasla na 70,7 posto, ipak pretekla Španjolska, pa nižu stopu zaposlenosti u Uniji od Hrvatske imaju jedino Rumunjska, Grčka i Italija.
Izvor: tportal
