Trinaest godina nakon što je u Hrvatskoj započela privatizacija priprema se i zakonsko reguliranje radničkog dioničarstva.
Premda se godinama tvrdilo kako i u postojećim zakonskim propisima radnici mogu sudjelovati u vlasničkoj strukturi svojih poduzeća, na izradu posebnih zakona za radničko dioničarstvo državu je potisnula činjenica da se ono u dosadašnjoj praksi provodilo "šaroliko", od slučaja do slučaja, kao i da se ispod radničkog dioničarstva često proguraju zapravo neki drugi interesi, odnosno interesne skupine.
Najučestaliji oblik radničkog dioničarstva koji se u Hrvatskoj pojavljivao u proteklom razdoblju jest onaj u kojem tvrtka u većinskom državnom vlasništvu osniva tvrtku kćer koja ju na javnom natječaju preuzme.
Najčešće je, pak, iza takozvanog ESOP – programa (Employee Stock Ownership Plan), na što je često upozoravao i bivši predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju Damir Ostović, stajao menadžment tvrtke kojem su radnici bili samo paravan da bi i vlasnički preuzeli tvrtku. Zbog toga će zakon o radničkom dioničarstvu pratiti i zakon MBO-u (Management Buy Out), modelu stjecanja vlasništva od menadžmenta.
Najčešći oblici radničkog dioničarstva
Prodaja dionica zaposlenima uz popust, koja je u svijetu poznata kao Employees buy out, a koju bi prema najavama iz Vlade u ovom valu izrade zakonskih rješenja također trebalo posebno ozakoniti, bila je jedna od osnovnih tehnika u hrvatskoj privatizaciji.
Iako se o radničkom dioničarstvu intenzivno govori posljednjih godina praksa pokazuje da se potreba za njim najviše javlja kod onih poduzeća u kojima vlada strah od "neprijateljskog preuzimanja", te gubitka radnih mjesta. Rijetko se, kao što je slučaj u razvijenim zemljama, dioničko partnerstvo radnika javlja u sređenim i stabilnim tvrtkama premda je empirijski dokazano kako tvrtke u kojima se taj program provodi rastu za 3 do 4 posto brže od onih koje nemaju radničku participaciju.
Efekti su doduše, još značajniji kod nekih drugih oblika radničke participacije, primjerice, kod tvrtki koje radnicima nude opcijske dioničke programe. U nas nema istraživanja koja bi potvrdila da je na rezultate tvrtke utjecala činjenica provođenja ESOP programa, što je možda i odraz toga što su ESOP programi često bili paravan za menadžment ili strateškog partnera.
Doduše stručnjaci za radničko dioničarstvo uvijek napominju i da ono samo po sebi nije dovoljno kako bi se promijenilo ponašanje u poduzeću te kako bi se ostvario poslovni uspjeh.
Za to je, tvrde, potrebna cjelokupna strategija u kojoj je radničko dioničarstvo jedna važna karika.
(V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik