Hrvatskoj nedostaje brodomontera, plinskih rezača, skelara, zavarivača, brodocjevara, brodotrasera i brodomontera, općenito svih profila radnika koji bi radili u brodogradilištima.
Osim što ih nema na tržištu, niti jedna srednja škola više se ne trudi pripremiti svoj program za osposobljavanje tih kadrova pa tako na domaćim škverovima umjesto profesionalaca rade automehaničari, limari, radnici osposobljeni za druga metalurška zanimanja, kovinotokari.
Postoje čak i slučajevi da frizeri, gimnazijalci, konobari ili administrativni djelatnici rade na gradnji brodova.
Industrija koja je do prije petnaestak godina zapošljavala 70.000 ljudi danas ima svega otprilike 15.000 zaposlenih. Iako je jedna od prioritetnih gospodarskih grana i gotovo najjača karika hrvatskog izvoza, brodogradnja se, nažalost, suočava s jedinstvenim problemom u svijetu - nitko se u našoj zemlji izravno ne školuje za rad u škveru.
I dok školske klupe zjape prazne, jer se za te poslove upisuje svega nekolicina mladih, brodogradilišta svake godine potražuju oko tisuću novih radnika.
Kad naši već ne žele raditi taj posao, nije neuobičajeno u, primjerice, splitskom škveru slušati ukrajinski, ruski, srpski, bosanski i rumunjski jezik. No iako se stranci zapošljavaju legalno, oni nisu dovoljno kvalificirani zbog čega proizvodnja često trpi.
S obzirom kako ti radnici nisu izučeni, ali jesu marljivi, brodogradilišta, samoinicijativno organiziraju tečajeve za prekvalifikaciju zainteresiranih za rad na brodogradilištu. Kako se doznaje, riječ je mahom o strancima kojima naša brodogradilišta plaćaju prekvalifikaciju kako bi ostali raditi za njih.
(V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
