Kada se na kraju godine budu svodili računi vjerojatno će se pokazati da je posredstvom turizma posao našlo više od
30.000 sezonskih radnika. Većinom je riječ o hrvatskim državljanima, ali nemali dio došao je i iz siromašnijih država istoka.
Stranci dolaze zbog dvije stvari - ili ih zapošljavaju stranci, novi vlasnici ovdašnjih hotela ili pak hrvatski državljani, zbog malih plaća, ne pokazuju interes za rad u turizmu i ugostiteljstvu.
Prava se opasnost, međutim, ne krije u tome što ovdje dolaze raditi stranci, već u tome da se, recimo, jedna ukrajinska radnica zadovoljava i s duplo manjim primanjima od naše. Ukoliko se ta praksa ne prekine poslodavci, vođeni jezikom kapitala, ubuduće neće mnogo razmišljati koga zaposliti - za njega preskupog Hrvata ili dvostruko jeftinijeg stranca.
Želimo da se u slučaju dolaska stranog radnika u Hrvatsku primjenjuju stavke
iz našeg kolektivnog ugovora, a ne plaća ili uvjeti iz zemlje ili tvrtke iz koje dolazi. Na ovaj način želimo spriječiti nekontrolirani uvoz jeftine radne snage. Ako svi budu imali iste plaće, onda je valjda naša radna snaga u nekoj prednosti, rekao je Eduard Andrić, v.d. predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske.
Stranci koji nastoje zapošljavati svoje državljane imaju poseban model zapošljavanja. U sivu zonu spada i to što se sezonski zaposlenici prijavljuju na minimalac. Dobri sezonski kuhari nisu bili loše plaćeni, primanja su išla i do 12.000 kuna, ali se u poreznoj evidenciji uvijek vodilo da rade za nešto više od dvije tisuće.
(A.T.)
Izvor:
Vjesnik