Europski povjerenik za zapošljavanje, društvena pitanja i jednake prilike, Vladimir Špidla najavio je da Europska komisija priprema pravni postupak protiv zemalja članica koje ne primjenjuju Direktivu o radnom vremenu.
Naima, 1993. donesena je Direktiva kojom se zabranjuje da bilo tko u Europskoj uniji radi duže od 48 sati tjedno, uključujući i prekovremeni rad. Za izuzetak se, još za vrijeme donošenja Direktive, izborila Velika Britanija, u kojoj zaposlenici rade i 78 sati na tjedan, a Estonija i Malta su u svojim pristupnim pregovorima postigle ograničeno izuzeće.
Špidla tvrdi da se u nizu zemalja bez odobrenih izuzetaka, protupropisno obračunavaju dežurstva zdravstvenog osoblja, a da nakon presude Europskog suda pravde (ECJ) Direktivu krše čak 23 od 25 članica EU.
Stoga je ministarsko Vijeće za zapošljavanje, društvenu politiku, zdravlje i potrošačke poslove pokušalo, pod finskim predsjedanjem Unijom, pokušalo progurati kompromis kojim bi se dopustilo 60 sati tjednog rada najviše tri mjeseca u godini, a britanski bi izuzetak treba biti dvije godine na reviziji.
Očekivano, Britanci se uz potporu većine zemalja članica, protive čak i takvom ograničenju jer smatraju da bi im ono smanjilo konkurentnost. S druge strane pak, Ciprani, Francuzi, Grci, Španjolci i Talijani zahtijevaju da se precizno odredi kad će se ukinuti britanski izuzetak, za koji naglašavaju da stavlja njihova gospodarstva u nepravedno lošiji položaj.
Austrija, Francuska, Mađarska i Njemačka izborile su se za izuzeća za zdravstvene radnike, no ECJ je dva puta presudio da se i dežurstva, čak i kada je riječ samo o čekanju, moraju uračunati u maksimalnih 48 sati.
Europska konfederacija radničkih sindikata smatra da je nepostizanje sporazuma o Direktivi loš znak za europske radnike. Njihov glavni tajnik John Monks upozorio je kako je zapanjujuće da na sastanku Vijeća, u raspravi o Direktivi koja štiti radnike o zdravstvenih i sigurnosnih opasnosti predugih radnih sati, nitko nije spomenuo riječ radnici.
(T.N.)
Izvor:
Večernji list - prilog