Rezultati velikog istraživanja provedenog u Australiji ukazuju da to da postoji nesrazmjer između onoga što mlade žene traže i onoga što im se nudi, bez obzira na to što mnoga poduzeća tvrde kako žele više žena u svojim timovima i na vodećim pozicijama.
Australsko sveučilište Monash ranije ove godine objavilo je istraživanje vezano uz percepciju karijernih izazova i očekivanja od strane svojih studentica. Istraživanje je provedeno na preko 1300 apsolventica. Pokazalo je kao preko pola njih osjeća veliku nesigurnost vezano uz svoj karijerni razvoj, a među razlozima su najzastupljeniji njihovo porijeklo i spol.
Njih 20% osjeća se iscrpljeno i ‘bombardirano’ raznolikim izborom karijernih puteva, a 40% njih vjeruje kako nikad neće biti uspješne u svojoj karijeri.
Rezultati ukazuju da to da postoji nesrazmjer između onoga što mlade žene traže i onoga što im se nudi, bez obzira na to što mnoga poduzeća tvrde kako žele više žena u svojim timovima i na vodećim pozicijama, prenosi women in adria. Iako žele uspješnu karijeru, žene su danas manje spremne žrtvovati svoju mentalnu dobrobit, te žele dobar balans privatnog i poslovnog života.
Upitale smo stoga uspješne mlade poslovne žene i poduzetnice, u 20-ima i 30-ima, što misle o ovim rezultatima. Vide li apsolventice iz istraživanja sivu budućnost zato što ona doista takva i jest ili su njihove sumnje neutemeljene?
„Vjerujem da su strahovi ukorijenjeni u patrijarhalnom društvu, no nemaju osnove jer je broj uspješnih poslovnih žena u porastu,“ izjavila je Ana Čalić, osnivačica zajednice Misli more. „Iskustvo mi kaže da je u redu sumnjati u svoj put jedan dan u mjesecu, te imati negativnu perspektivu dok god smo preostalih 29 dana fokusirani na rast.“
Činjenica je da su mlade žene izložene informacijama o niskom broju žena na vodećim pozicijama, seksizmu pri traženju posla i na radnom mjestu, a pojam staklenog stropa jako je dobro uvriježen. Osjećati strah i nesigurnost u takvim je situacijama i očekivano, naročito kod osoba bez iskustva.
Biti u sedmoj brzini nije održivo
Bojazan mladih žena da neće imati vremena za svoj privatni život može biti posljedica veličanja hustle kulture – rada od jutra do mraka. Pri tome se žrtvovanje privatnog života smatra nužnim za postizanje dobrih poslovnih rezultata. Društvene mreže promoviraju život koji se svodi na rad, a ostalo je sporedno.
„Hustle kultura može biti jedan od razloga iscrpljenosti, pogotovo jer je često kontraintuitivna, dok su žene po prirodi vrlo intuitivna bića. Usprkos tome, iscrpljenost je najčešće kumulativni učinak više razloga,“ smatra Čalić.
„Nisam pobornica hustle kulture. To ne znači da želim implicirati da mladi ljudi trebaju stremiti tome da rade manje, već samo učinkovitije,“ nadodala je Patricija Topić, porezna savjetnica iz tvrtke Mazars. Ključ je u postavljanju prioriteta, a nema svrhe dokazivati se i davati sve više. „Što to znači? Raditi 12-15 sati dnevno? Svaki dan? Do kad? Biti u sedmoj brzini na duge staze nije održivo.“
Helena Vojnović, menadžerica iz Jungheinrich Business Services danas je vrlo pozitivna i smatra kako u svojoj karijeri može postići što poželi.
Ipak, govori da je ovakvo razmišljanje došlo s iskustvom, podrškom životnog partnera i svojih bližnjih, ali i brigom o svom mentalnom zdravlju, te prepoznavanjem kada je ipak malo pretjerala u svojim obavezama i uzimanju vremena samo za sebe.
“Nekad zna biti izazovno, neki dani budu teži, ali onda se zareda više onih koji me ispunjavaju i zbog kojih dobijem još jači vjetar u leđa,” nastavlja. “U svojim dvadesetima sam bila nesigurna i vjerovala da muškarci u mojoj branši brže i lakše napreduju nego žene.”
Dodaje i kako svoje nezadovoljstvo nikad nije pokazivala nadređenima, već je sve držala za sebe. Upravo u tome je bila njezina greška. Danas drži kako žene trebaju jasno reći što žele, a što ne žele i kako bi se trebale usuditi tražiti više.
Karijeru je moguće graditi i uz bogat privatni život
Topić je velika pobornica brige o mentalnom zdravlju, te joj se ne sviđa kultura u kojoj je zbog posla prihvatljivo, pa i poželjno, žrtvovati druga životna polja.
„Kako se te žrtve očituju? Nedostatak sna u kontinuitetu, enormne količine stresa, društveni pa i obiteljski život stavljen ‘on-hold,’ a vjerujem da ovaj niz može ići u nedogled. A kamo to vodi? Do trenutka u kojem će nam tijelo javiti da više ne može pratiti takav ritam,“ govori. Dodaje i kako treba imati na umu kako muškarci i žene neće podnositi iste žrtve, a naše društvo te razlike i danas šutke prihvaća.
„I sama sam mlada žena te ne mogu dati previše mudar savjet, no mogu reći da je bitno naoružati se strpljenjem i razumijevanjem te osigurati si sustav podrške,“ govori Čalić kojoj je upravo obitelj bila najveća podrška pri karijernom razvoju.
Izvor: women in adria