Rezultati vrijede samo za one zaposlenike koji gubitak posla pripisuju sebi ili svom položaju u tvrtki, a ne okrivljuju samu tvrtku.
Nezaposleni koji se nastavljaju identificirati sa svojim bivšim poslodavcem izvješćuju da se bolje osjećaju čak i nakon što su dobili otkaz ili su otpušteni iz tvrtke, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Journal of Managerial Psychology.
Studija koju je provela docentica na Državnom sveučilištu u San Franciscu, Jennifer Tosti-Kharas, među prvima je istražila odnos između organizacijske identifikacije i gubitka posla. “Ti nezaposleni ljudi imaju nešto za što se mogu uhvatiti u svojoj prošlosti kad su održavali vrlo pozitivne veze sa svojim bivšim poslodavcem”, tvrdi Tosti-Kharas. “Ako nikada niste imali pozitivnu povezanost sa svojim poslodavcem, sad kad ste bez posla nemate ničeg pozitivnog u prošlosti zbog čega biste se mogli osjećati bolje.”
Tosti-Kharas ispitala je 1.191 radnika nakon što je do podataka o njima došla putem ureda kluba studenata sveučilišta koje su pohađali. Anketiranje je provedeno u lipnju i prosincu 2008, a ispitanici su bili podijeljeni u dvije skupine: 45 ispitanika koji su bili nezaposleni na početku studija i 41 ispitanik koji je izgubio radno mjesto tijekom studija. Samozaposleni radnici, oni koji su svojevoljno napustili posao i oni koji su bili zaposleni tijekom studija izuzeti su iz ankete, objavio je geek.hr.
Nezaposleni stručnjaci odgovarali su na pitanja pripremljena za mjerenje njihovog psihološkog blagostanja, samopoštovanja, nastavljene identifikacije s tvrtkom i njihove prosudbe o razlogu gubitka posla. Oni koji su se snažno identificirali sa svojim bivšim poslodavcem izvijestili su o osjećaju većeg samopouzdanja i osjećaja smislenosti i pripadnosti tijekom nezaposlenosti. Primjerice, kad netko vrijeđa njihovog bivšeg poslodavca, oni to osjećaju kao osobnu uvredu. Kada se govori o organizaciji, oni koriste termin “mi”, a ne “oni”. Taj snažni osjećaj vlastitog identiteta koji je razvijen u odnosu prema tvrtki nadoknađuje osjećaj izolacije koji je uobičajen prilikom gubitka posla.
Rezultati vrijede samo za one zaposlenike koji gubitak posla pripisuju sebi ili svom položaju u tvrtki, a ne okrivljuju samu tvrtku.
“Poznato je da, kada se zaposlenik snažno identificira s organizacijom za koju radi, njegov angažman nadilazi okvire njegovog radnog mjesta, što je odlično i za dobrobit pojedinaca i organizacije”, kaže Tosti- Kharas. “Ali se taj osjećaj individualne dobrobiti nikada nije pripisivao bivšim zaposlenicima.”
“Sve je u glavi”, dodala je ona. “Radi se o tome koliko je vaša bivša organizacija još uvijek dio vas i kako vi sami definirate sebe kao osobu.”
Tosti-Kharas napominje da su psihološke prednosti nezaposlenih radnika rezultat njihovih predodžbi o sebi, a ne nužno nastavka društvenih veza ili interakcije s bivšim suradnicima.
Njihov pozitivan stav i samopoštovanje proširili su se i na njihovu potragu za poslom, što nadalje pokazuje vezu između dobrog osjećanja i uspjeha u pronalaženju novog posla. Ispitanici iz uzorka bili su visoko obrazovani, a gotovo polovica je prije gubitka posla radila u sektoru financija. Globalna ekonomska kriza 2008. zbila se između dva anketiranja, što je vjerojatno pridonijelo broju sudionika koji su izgubili radna mjesta. Studiju je financirao Odjel za menadžment pri Poslovnoj školi Stern Sveučilišta u New Yorku, gdje je Tosti-Kharas doktorirala. Tosti-Kharas planira u budućnosti proširiti studiju na raznovrsniji raspon zaposlenja, ekonomski ugrožene radnike i duže vremensko razdoblje.
Izvor: geek.hr
