Odabir igre koju ćete igrati na tržištu, uvelike ovisi o poziciji na kojoj se nalazite
Poslovanje kao igra, u smislu da pokret jednog igrača izaziva reakciju drugoga, zahtjeva mnogo strateškog razmišljanja. Sam pojam "igre" potekao je iz matematičke branše (teorija igara), a kaže da se niti jedan subjekt, bio on pojedinac ili korporacija, ne može ponašati nezavisno od ostalih.
U sektorima gdje se tvrtke nadmeću za tržišni udio i povjerenje klijenata, gotovo da nema tvrtke čija poslovna strategija ne uključuje i teoriju igara.
Za ekonomiste Johna von Neumanna i Oskara Morgenstena, koji su razvili ovu ideju, poslovna strategija predstavlja "potpuni plan: plan kojim je definirano koje će poteze igrač povući u određenom trenutku".
Stoga "poslovni život", promatran kao neprekidan niz igara, u kojima ima i gubitnika i dobitnika, može biti itekako nezgodan. Međutim, u modernom poslovanju uvijek se teži win-win ishodu utakmice kako bi svaka strana bila barem donekle zadovoljna. No, uz win-win strategiju, postoje još tri osnovne igračkih strategija, koje su ostale popularne do danas.
Kraj igre
Ova se strategija najčešće primjenjuje kada se ulažu zadnji napori ne bi li se proizvod "održao na životu" tj. tržištu. Treba li kompanija u ovakvom trenutku svu energiju usmjeriti na spašavanje proizvoda prije nego li propadne? Ne bi li u tom slučaju bilo bolje usmjeriti se na smišljanje strategije kojom bi konkurenta izgurali iz igre, te tako osigurati bolje okruženje za svoj proizvod?
Profesorica na Columbia Business School, Kathryn Harrigan smatra da ova situacija može biti itekako profitabilna. Naime, "posljednji preostali igrač može zarađivati profit zadovoljavajući potražnju, dok su ostali konkurentni već odavno odustali".
Igra kriketa
U knjizi "The Change Masters", Rosabeth Moss Kanter piše da je igra koja najbolje karakterizira moderno poslovanje, kriket poput onog u knjizi Alisa u zemlji čudesa. U toj igri, ništa nije dugoročno stabilno, a oko igrača se sve mijenja.
Alisa je na udarcu. Njezina palica je ptica koja tik prije udarca podiže glavu i zagleda se u drugom smjeru. Promjenjivo – baš poput današnjih tehnologija i alata kojima se koristimo, ističe Kanter.
Win-win igra
Ovo je igra na kraju koje svi igrači izlaze s dobitkom. Primjerice, kada dođe do spajanja dviju kompanija, one pomoću sinergije i zajedničkog djelovanja postaju znatno vrjednije. Također, kada pregovarate s poslovnim partnerom, uvijek ćete nastojati sklopiti sporazum zbog kojeg ćete i vi i on biti zadovoljni, tj. obje strane će ostvariti neku dobit od zajedničkog posla.
Igra bez dobitka
Ovo je stenogram za ideju prema kojoj je u svakoj igri, bilo u poslu ili na nogometnom terenu, dobitak pobjednika jednak gubitku gubitnika. U takvim igrama ne postoji inicijativa za suradnju s konkurentima, jer prepustite li im i jedan centimetar terena, vi ste upravo jedan centimetar i izgubili.
Međutim, način igre moguće je donekle mijenjati. Primjerice, kompanije koje se bore za tržišni udio, igraju igru bez dobitka, ako se tržište ne širi. Ali, ako se tržište neprestano širi, igrači se natječu za puno veće udjele, pa im tada čak i "manji dio tog velikog kolača" može jamčiti razvoj poslovanja i rast dobiti. (V.K.)
Izvor:
The Economist