Polovica anketiranih menadžera proglasila je sebe odličnim u svom poslu, dok je objektivnija analiza njihovih osobina pokazala da ih samo 14 posto zaslužuje najvišu ocjenu.
Jedna od ključnih osobina lošeg rukovoditelja je pogrešna predodžba o vlastitoj sposobnosti i ugledu među zaposlenicima. Kao i svakodnevna iskustva, istraživanja pokazuju da postoji velik jaz između ocjene koju šef daje samom sebi i njegovih stvarnih vrijednosti.
O dimenzijama tog nesrazmjera govori i studija koju je nedavno proveo britanski Chartered Management Institute (CMI). Blizu polovice proučenih menadžera proglasilo je sebe odličnim u svom poslu, dok je objektivnija analiza njihovih osobina pokazala da ih samo 14 posto zaslužuje najvišu ocjenu, piše Ozren Podnar u Poslovnom dnevniku.
U istraživanju na 2.000 menadžera, 45 posto anketiranih je izjavilo da sjajno upravljaju svojim poduzećima, a njih 15 posto opisalo se "rođenim vođama". Međutim, od 6.000 menadžera koji su u paralelnoj anketi odgovarali na konkretna pitanja o načinu na koji obavljaju posao, samo se jedna sedmina pokazala vrhunskim.
Uzrok nesrazmjera između predodžbe o sebi i stvarnih sposobnosti je spoj nedovoljnog obrazovanja i narcisoidne osobnosti, koja čovjeka navodi na prihvaćanje dužnosti kojima nije dorastao. "Poslodavci, vlastodršci i sami menadžeri dugo su zanemarivali razvoj upravljačkih i rukovodećih osobina", tvrdi Ruth Spellman, direktorica CMI-ja.
Prvi je korak, dodaje, upoznati menadžere s njihovim jakim i slabim stranama i navesti ih da ozbiljno shvate potrebu za stručnim usavršavanjem. No, kako privoljeti na usavršavanje nekoga tko je uvjeren u vlastitu veličinu?
Istraživanja pokazuju da zastrašujuće visok postotak visoko rangiranih menadžera ima naglašena psihopatska obilježja, a takvi su tipovi tradicionalno neskloni slušanju kritika na svoj račun. Po mišljenju kanadskog psihologa Roberta Harea, katastrofalni financijski gubici mogli bi se izbjeći psihološkim testiranjem menadžera.
"Trebalo bi testirati menadžere i provjeriti imaju li psihopatske osobine. Ako provjeravamo policajce i učitelje, zašto ne i ljude koji rukuju sa stotinama milijardi dolara?", poručio je svjetski priznati stručnjak za psihopatiju i profesor na Sveučilištu u British Columbiji.
Problem je u tome što se korporativni kadrovici ponajviše oslanjaju na životopise i razgovore s kandidatima iz kojih je teško razaznati psihopatske osobine. "Prosječni psihopat lako prolazi tu proceduru. Ona mu nije nikakva prepreka".
Hare i drugi stručnjaci procjenjuju da na teške psihopate otpada jedan posto populacije (to bi bilo 45.000 hrvatskih građana), no da je među visoko plasiranim menadžerima taj postotak mnogo veći. Prema studiji Britanskog udruženja psihologa, u najvišim upravljačkim strukturama moglo bi biti do 50 posto ljudi s više ili manje naglašenim psihopatskim obilježjima. Takvi pojedinci imaju suvisao i samouvjeren nastup, skloni su riskiranju, kršenju propisa i gaženju preko leševa.
"Čuvajte se privlačnog, rječitog, odvažnog i vrlo samouvjerenog vođe", upozorio je britanski profesor psihologije Adrian Furnham. "Ako vam netko kaže da će 'odvesti poduzeće na višu stepenicu', oprez, jer takva je izjava prije znak narcisoidnosti, nego stvarne sposobnosti". (T. B.)
Izvor: Poslovni dnevnik
