Američki predsjednik prošloga je tjedna predložio Kongresu proračun Sjedinjenih Američkih Država (SAD) za 2007. godinu u iznosu od 2,7 trilijuna dolara, što je 2,3% više nego u 2006. godini.
Sama brojka nije sporna, ali je problem u redistribuciji budžeta koji će mnogo više sredstava izdvajati za borbu protiv terorizma, ali će značajno smanjiti izdatke u području tzv. socijalne skrbi. Glavno smanjenje bit će u segmentu zdravstvenog osiguranja, i to siromašnijih Amerikanaca te starijih osoba, a manjak sredstava osjetit će se i u segmentu studentskih zajmova.
Kad je riječ o mirovinama, Vlada je trenutačno usredotočena na to kako iz državnog sustava mirovinske solidarnosti (tzv. Social Security) isplatiti mirovine iznimno brojnoj generaciji "Baby boomera" rođenih 1950-ih, a koji će u mirovinu krenuti od 2010. godine.
Uz to, jedan od argumenata za mirovinsku reformu bit će i spomenuto smanjenje budžetskog deficita. Prema sadašnjim procjenama američki državni mirovinski sustav postat će nesolventan za 20 do 30 godina, a najkasnije 2040. godine, i to usprkos manjim ranijim reformama započetima 1980-tih godina, koje su postupno povećale dob umirovljenja na 67 godina, smanjile iznose mirovina te povećale poreze i namete u području mirovinskog osiguranja.
Mirovinski paketi koje su prije radnicima osiguravale velike američke kompanije, nestaju ili postaju rizični. Neke od velikih tvrtki, trenutačno su u problemima te njihove uprave nastoje smanjiti tzv. mirovinske pakete radnicima, a kako bi povećale vlastitu profitabilnost. Neke od tvrtki više ne nude mirovinske pakete novozaposlenima, a čak i retrogradno nastoje umanjiti prava ranije zaposlenih radnika.
Posljedica toga, uz nadolazak "Baby boom" generacije u umirovljeničku populaciju, rezultiraju sve većim opterećenjem državnog mirovinskog sustava koji radi toga zahtjeva ozbiljnu reformu.
Američke kompanije sve više rizik mirovina prebacuju na svoje zaposlenike. Ranije je tvrtka snosila rizik isplate mirovine, što je najčešće činila iz tekuće dobiti, a sada se od zaposlenika očekuje da sami pridonesu u fond koji će ulagati u dionice i tako osiguraju svoju mirovinu.
Jedan dio zakonskih promjena dopustio je kompanijama da uvedu tzv. 401(k) planove u kojima radnici sami štede za mirovinu, tvrtka tek nadodaje određeni iznos, a ta se sredstva onda ulažu u dionice.
Predloženo rješenje nudi djelomičnu privatizaciju i individualizaciju mirovinskog sustava, tj. dio mirovinskih doprinosa radnika ulaže se na osobne račune, u privatne mirovinsko-investicijske fondove. Takav bi pristup u budućnosti donosio određeni prinos i radnicima osiguravao mirovine.
No, ta je ideja naišla na velike kritike u američkoj javnosti, i to zbog visokih troškova prelaska na takav sustav te bojazni da bi ulaganje tih sredstava u dionice prouzročilo visoke troškove trgovanja i ne bi se isplatilo radnicima s manjim prihodima.
(V.K.)
Izvor:
Lider
