"Trenutačni gospodarski i socijalni uvjeti plodno su tlo za provedbu nepopularnih mjera"
U neodrživost državnog proračuna za 2010. godinu nitko više ne dvoji. I stručna, ali i opća javnost se slažu da je proračun nerealan, te da država, posebice zbog posljedica ekonomske krize, treba početi štedjeti.
U anketi koju je MojPosao proveo nad 605 ispitanika, njih 35 posto je istaknulo da bi prihvatili provedbu svih Vladinih nepopularnih mjera, koje bi zajamčile opstojnost socijalnog sustava i bile prilagođene stvarnim mogućnostima države. Pod tim mjerama mislilo se na smanjenje zdravstvenih i mirovinskih beneficija, otpuštanje viškova u javnim službama, ograničavanje rasta i smanjivanje plaća, ukidanje besplatnih udžbenika, itd.
Minimalna prava moraju ostati
Iako ih je većina istaknula da bi te mjere prihvatili jer su neizbježne, nekolicina ih je ipak naglasila kako su trenutni uvjeti "plodno tlo" za provedbu upravo takvih mjera. Naime, državni troškovi su golemi, neproduktivnost u državnom aparatu jer prevelika, većina socijalnih mjera nije efikasna, mirovine predstavljaju enormni trošak, te jednom treba reći dosta i krenuti s racionalizacijom.
Ističu da konkretne promjene mogu potaknuti jedino nepopularne mjere, koje odmah nakon donošenja daju rezultate, ali one moraju biti dosljedne i odnositi se na sve društvene skupine jednako. Ipak, smatraju da minimalna zdravstvena i socijalna prava svakog građanina moraju ostati zajamčena, a svih ostalih pogodnosti potrebno se kratkoročno odreći zbog dugoročnog napretka.
Upravo bi se kratkoročno, izvršna vlast trebala odreći i djela popularnosti, budući da bi brzinskim nepopularnim mjerama, koje brzo daju rezultate, Vlada jasno ukazala što želi postići i koje su pozitivne strane promjena. Na taj bi način, za vjerovati je, iako ne među svim društvenim skupinama, Vlada postupno podizala razinu svoje vjerodostojnosti i pridobivala sve veći broj pristalica za provođenje neophodnih mjera.
"Štednja obavezno, ali ne na nama"
Provedbu nepopularnih mjera prihvatilo bi i dodatnih 17 posto ispitanika, ali bi oni štedjeli samo na nekim izdacima. Većina bi ih prvenstveno podržala racionalizaciju broja zaposlenika u javnim službama i rezanje bespravno stečenih povlaštenih mirovina. Nekolicina bi ih podržala i ukidanje besplatnih udžbenika, a pojedini sudionici podržali bi ukidanje kriznog poreza i poreznu reformu.
Ipak, 48 posto ispitanih ne bi prihvatilo provedbu niti jedne mjere koja zadire u socijalna prava građana, bez obzira kako su ta prava stečena. Njihova razmišljanja mogla bi se podvesti pod zajednički odgovor: "štednja obavezno, ali ne na nama".
Smatraju da kada bi se takve mjere i počele provoditi, one ne bi u jednako snažno "udarile" na sve društvene slojeve, zbog čega bi se odricati trebali prvo oni koji imaju najviše. Pod tim misle na smanjivanje dužnosničkih plaća i mirovina, oduzimanje bespravno stečene imovine, oporezivanje bogatstva, ali i obračun s korupcijom. Također, nekolicina ih je naglasila da ne bi prihvatili takve mjere štednje, jer bi one najsnažnije udarile na one koji su najmanje odgovorni za krizu, obične radnike, dok bi moćnici i dalje imali dovoljno sredstava za luksuzan život. Također, pojedinci smatraju da bi država ukidanjem, jednom danih prava, upravo pokazala svoju nedosljednost. (V. K.)
