Radijski voditelj Peter Tripp davne je 1959. odlučio u dobrotvorne svrhe 200 sati, odnosno osam dana i noći, raditi bez prestanka, a od neispavanosti je na kraju doslovno poludio.
Tijekom tih 200 sati Tripp je većinu vremena proveo u staklenoj kabini koja je bila smještena na Times Squareu tako da su ljudi mogli darovati novac u svrhe promicanja zdravlja majki i djece.
Ovaj poduhvat je na kraju poslužio i u znanstvene svrhe jer se pretpostavljalo kako će to biti opasno te da će voditelj morati koristiti stimulanse kako bi ostao budan. Zbog toga je radijska postaja kontaktirala znanstvenike koji se bave spavanjem kako bi pratili Trippa i držali ga budnim.
Znanstvenici su radili u smjenama te su sjedili pored voditelja kako bi bili sigurni da nije u životnoj opasnosti.
S obzirom na teško iskušenje kojem se podvrgnuo, Tripp je svoju emisiju vodio sasvim dobro, ali bi prilikom napuštanja studija nastali problemi.
Poslije 100 sati nespavanja osjetile su se posljedice. Tripp nije više mogao rješavati jednostavne matematičke zadatke niti recitirati abecedu. Poslije 120 sati počeo je halucinirati. Kada bi došao do sobe kako bi se istuširao i presvukao, u ormara bi vidio plamen.
Prvo je mislio da su znanstvenici podmetnuli vatru kako bi ga prekinuli u njegovom 'misiji', a poslije je počeo vjerovati da su se urotili protiv njega te da ga žele zatvoriti zbog zločina. Kada je jedan znanstvenik došao do njega, pomislio je da je pogrebnik došao kako bi ga pokopao pa je pobjegao na ulicu.
Inače, tijekom dugih perioda nespavanja, mozak zapada u REM cikluse iako je osoba budna što znači da će sanjati unatoč tom što je u svjesnom stanju.
Tako je i Tripp sanjao, samo što nije bio u krevetu. Kako je vrijeme prolazilo postajao je sve zbunjeniji. Buljio je u sat vjerujući kako vidi lice prijatelja na njemu. Počeo je čak i sumnjati u to da je li on Peter Tripp . Posljednjih nekoliko sati počeo je govoriti znanstvenicima da on nije Peter Tripp, nego varalica što ga je držalo neko vrijeme.
Međutim, unatoč svemu što mu se događalo uspio je ostati budan 200 sati, ali je posljednjih 66 konstantno bio pod lijekovima.
Kada je eksperiment završio neki su govorili da je trajno utjecao na njega, što su potkrijepili činjenicom da je izgubio posao te da ga je žena ostavila.
Izvor: Jutarnji list
