"Razmišljam na sljedeći način: Ako se na desetke ljudi prijavi na neki natječaj za posao, većina tih ljudi imat će isti CV. Kako bi bilo kad bi moj sadržavao barem jedan drugačiji podatak?"
Mia Mošmondor otišla je iz Hrvatske 2. veljače ove godine kako bi, kad se vrati, imala prednost pri traženju posla.
"S obzirom na to da sam na kraju svog studiranja, odnosno na petoj godini prava, moram imati u vidu zaposlenje. Razmišljam na sljedeći način: Ako se na desetke ljudi prijavi na neki natječaj za posao, većina tih ljudi imat će isti CV. Kako bi bilo kad bi moj sadržavao barem jedan drugačiji podatak?", pitala se ova 26-godišnja Čakovčanka prije nego li je odlučila otići na studentsku razmjenu u Barcelonu, piše portal Naši ljudi.
Kad se vrati, planira diplomirati i nada se da će tih 15 ECTS bodova biti presudno pri iščitavanju njenog CV-ja. "Svi samo govore kako je recesija i kako je teško naći posao, ali po mom mišljenju, tko traži i želi naći posao, i naći će ga. Možda prvi posao neće biti baš savršen niti ono o čemu smo sanjali, ali nešto se sigurno može pronaći, barem privremeno.
Najveći problem sa školovanjem u Hrvatskoj je što tek nakon što završimo fakultete, počinjemo zapravo učiti jer kod nas prakse nema, a teorija nam služi samo kao gruba smjernica. Smatram da je to veliki propust i da treba organizirati neku praksu u sklopu studija, da se barem dobije uvid u posao za koji se školujemo", kaže Mia koja se, prilikom izbora zemlje, dvoumila između Francuske i Španjolske te na kraju odabrala Španjolsku.
"Bila sam se pripremila na kulturni šok, no jedva da sam uopće i osjetila neke razlike. Španjolci su vrlo slični našim Dalmatincima. Ljudi su jako pozitivni i ljubazni, i naišla sam na svega dvije prepreke.
Jedva sam pronašla stan, što me izrazito začudilo s obzirom da se radio o metropoli. Stanova ima puno, ali je potražnja takva da se stanovi iznajme već pet minuta nakon objave oglasa. Prvih skoro deset dana živjela sam u hostelu, a stan sam našla naletivši slučajno na jedan "friški" oglas. Zbog velike potražnje jako su visoke i cijene pa se sobe iznajmljuju od 300, ako imate sreće, pa i do 500 eura na mjestima uz more. Najam cijelog stana dođe i preko 1.000 eura, ovisno o kvadraturi, a vrlo rijetko ih se uopće i može cijele unajmiti", objašnjava Mia.
Španjolska kriza hrvatski je mit
Što se tiče španjolske ekonomske krize, kaže kako su to neosnovane infomacije kojima nas "bombardiraju" naši mediji.
"Oni su se već dosta dobro izvukli iz krize, pokrenuli su industriju i ekonomija ide nabolje. Možda je to samo moj dojam, ali teško je vjerovati novinskim napisima da je to država u jako lošoj situaciji i s visokom nezaposlenošću, kad na svoje oči vidite da su restorani i kafići puni ljudi. Prema onome što sam čula u Hrvatskoj, očekivala sam "jad i bijedu.
Ovo je zemlja sieste. Iznenadilo me njihovo dvokratno radno vrijeme. Trebalo mi je neko vrijeme da se na to naviknem, na početku bih svaki dan "poljubila vrata". Ustroj čitavog života drugačiji je nego kod nas. Bile su mi za Uskrs dvije prijeteljice u posjetu i dok sam ih pratila na glavni trg na autobus za aerodrom, shvatila sam zapravo kako prije deset sati ujutro na ulicama Barcelone jedva da se može izbrojati desetak lica.", kaže Mia i dodaje da je ovdje normalno izlaziti na ulicu tek nakon devet ili deset sati prijepodne.
Drugačiji ritam
"Gužva počinje tek kasnije i traje do negdje 1, nakon čega se sve zatvara do 5-6 i onda rade do 8. Iako je možda takvo vrijeme prilagođeno ljetnim vrućinama, ovaj gradski "ritam" ipak nije naročito praktičan jer, koliko vidim, ljudi zapravo cijeli dan provedu u gradu, na poslu. Treba vam oko 40 minuta do posla te vam se za vrijeme pauze od tih nekoliko sati zapravo i ne isplati ići kući. Zato ljudi uglavnom jedu po restoranima i sjede po kafićima, to im je postala navika i stil života", kaže nam Mia koja naš hrvatski stil života za takav ipak ne bi rado mijenjala, ali kaže kako je to jedinstveno i prekrasno iskustvo te ga preporuča svakom mladom čovjeku.
