Više tisuća građana posljednjih je godina u potrazi za poslom i boljim životom odselilo u Irsku, no čak ni tamo ne uspijevaju izbjeći uplate u Državni proračun Republike Hrvatske.
Mnogi građani, koji žive i rade u Irskoj, dobili su dopise od hrvatskih poreznika u kojima ih se traži da plate porez na plaću koju su zaradili u toj zemlji, piše Index.hr.
Hrvatska s mnogim zemljama, pa tako i Irskom ima važeći sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, no to ne znači da su građani koji rade u inozemstvu potpuno sigurni da neće morati platiti porez u obje zemlje. Naime, ako Porezna uprava u Hrvatskoj procijeni da osoba koja radi u inozemstvu po njihovim kriterijima ima "previše veze" s Hrvatskom, morat će platiti razliku poreza.
Priznaje se porez koji je plaćen u inozemstvu, ali traže da se plati razlika do iznosa poreza koji bi bio obračunat u Hrvatskoj. S obzirom na to da su plaće u inozemstvu znatno veće, a porezi u Hrvatskoj visoki, nastaju i velike razlike u obračunu poreza.
Potrebno se ispisati iz Registra poreznih obveznika
Porezna uprava za Index je objasnila na temelju čega točno od radnika u inozemstvu traže da plate porez i u Hrvatskoj, te kako se odlučuje tko je u obvezi plaćanja poreza.
Iz njihovog odgovora može se zaključiti da bi - oni koji više vole svoj novac zadržati za sebe, umjesto da ga poklone birokraciji - trebali "poslove" s Hrvatskom svesti na najmanju moguću mjeru. Potrebno se ispisati iz Registra poreznih obveznika, te se prilikom ispisa popunjava upitnik putem kojeg Porezna uprava utvrđuje rezidentnost prilikom odlaska iz zemlje.
U tom upitniku ima cijeli niz pitanja koja se odnose na razloge napuštanja zemlje, buduće zaposlenje u inozemstvu, ali i posebno važno - na veze s Hrvatskom nakon napuštanja zemlje. Poreznike tako interesira što osoba koja se iseljava planira s nekretninom, ako je posjeduje, ostaju li članovi uže obitelji u zemlji, planira li imati osobni automobil u Hrvatskoj, pa čak i kućne ljubimce.
Gdje je prebivalište?
Porezna pojašnjava da je, prema hrvatskim poreznim zakonima, prebivalište tamo gdje osoba ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine. Ako ima prebivalište u inozemstvu i tuzemstvu istovremeno, smatra se da je prebivalište u tuzemstvu.
"Člankom 38. Općeg poreznog zakona propisano je da se smatra da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan.
Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.
Ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu. Uobičajeno boravište u smislu ovoga Zakona ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno.
Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine", pojašnjavaju iz Porezne uprave.
Što piše u Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Irskom?
Iz Porezne objašnjavaju i kako se utvrđuje status rezidenta prema Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji Hrvatska ima s Irskom.
"Člankom 4. Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanja izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na dohodak od otuđenja imovine propisano je da izraz "rezident države ugovornice" označava svaku osobu, koja prema zakonima te države u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja slične prirode, i također uključuje tu državu i njenu lokalnu vlast. Međutim, ovaj izraz ne uključuje osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo dohotka iz izvora u toj državi.
Ako je, prema odredbama stavka 1. članka 4. citiranog Ugovora, fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način: a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se rezidentom samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa), b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište, c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom samo one države čiji je državljanin, d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.
Prema tome, ako fizička osoba ima prebivalište i u Republici Hrvatskoj i u Republici Irskoj tada se rezidentnost utvrđuje sukladno odredbama članka 4. Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanja izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na dohodak od otuđenja imovine.
Ako je sukladno članku 4. stavku 2. a) središte životnih interesa poreznog obveznika u Republici Hrvatskoj isti će biti podložan oporezivanju prvenstveno u državi izvora (Republici Irskoj), a potom i u državi rezidentnosti (Republici Hrvatskoj), međutim Republika Hrvatska kao država rezidentnosti dužna je izvršiti otklanjanje dvostrukog oporezivanja da na propisani način izvrši uračunavanje poreza plaćenog u Republici Irskoj", navode iz Porezne.
