Share
Tweet
+1
Share
Pošalji prijatelju

Korporativno volontiranje

MojPosao (www.MojPosao.net) je tijekom studenog 2008. na uzorku od preko 400 posloprimaca i više od 80 poslodavaca proveo Istraživanje o korporativnom volontiranju. Cilj istraživanja je bio saznati više o iskustvima i navikama posloprimaca i poslodavaca u volontiranju.

Osobno volontiranje

Istraživanje je pokazalo da volontira u prosjeku 55% ispitanika od kojih redovito volontira 25%, a neredovito 75%. Od ispitanika koji su izjavili da volontiraju, njih trećina volontira nekoliko puta godišnje, svakih nekoliko godina volontira u prosjeku 26% ispitanika, dok svakodnevno volontira samo 15% ispitanika.

Najviše se volontira u udrugama (55% ispitanika), dok preostali ispitanici volontiraju u crkvama, športskim klubovima, školama, domovima umirovljenika, dobrovoljnim vatrogasnim društvima ili u privatnom aranžmanu.

O mogućnostima za volontiranje najviše ispitanika (njih 67%) informira se kod obitelji, prijatelja i poznanika, 21% njih takve informacije doznaje na poslu, dok 12% ispitanika informacije traži na internetskim stranicama. U novinama i časopisima informacije o mogućnostima volontiranja traži svega 3% ispitanika.

Većina ispitanika (njih 60%) izjavilo je da poslodavac ne zna ništa o njihovom volontiranju, 21% ispitanika poslodavci potiču na volontiranje, 12% ih je izjavilo da im poslodavac olakšava volontiranje, dok je 7% ispitanika izjavilo da im poslodavac čak i otežava volontiranje.

Korporativno volontiranje

Na pitanje postoji li organizirano korporativno volontiranje u njihovoj tvrtki, samo 12% poslodavaca i posloprimaca odgovorilo je da postoji. Većina ispitanika (njih 56%), korporativno volontiranje ima organizirano radnim danom, u vrijeme vikenda organizirano volontira 29% ispitanika, a 4% u vrijeme godišnjeg odmora.

Ispitanici zaposleni u tvrtkama koje imaju organizirano korporativno volontiranje izjavili su kako se ono najčešće organizira u svrhu prikupljanja financijskih sredstava (34%) i podučavanja (34%), slijede popravci i održavanja (32%) te druženje (30%). Petina ispitanika navela je i neke druge kategorije volontiranja kao što su darivanje krvi, pošumljavanje i pomoć životinjama.

60% ispitanika za volontiranje ne dobiva nikakvu naknadu. Ukoliko je volontiranje organizirano radnim danom, slobodan dan dobiva 17% ispitanika, u 15% slučajeva omogućuje se fleksibilno radno vrijeme, a ostatak ispitanika dobiva dodatan slobodan dan (njih 6%) ili više dana godišnjeg odmora (2%).

Ispitanici su se u većini slučajeva izjasnili kako bi ih na volontiranje potaknulo dobivanje slobodnog dana (37% slučajeva) ili jednostavno zahvalnost i priznanje od strane poslodavca (34% ispitanika). Neplaćeni slobodni dan na volontiranje bi potakao bi 7% ispitanika, a da ih ništa ne može potaknuti na volonterski rad priznalo je 12% ispitanika.

Poslodavci koji nemaju organizirano korporativno volontiranje, svojim su zaposlenicima kao poticaj za volontiranje spremni ponuditi fleksibilno radno vrijeme (43%) ili slobodan dan (33%), dok bi četvrtina poslodavaca za volontiranje dala i dodatan slobodni dan.

Prednosti i mane korporativnog volontiranja

Kao najveću prednost korporativnog volontiranja poslodavci vide razvijanje timskog duha i saznanje da ste nekome pomogli, a navode i da volontiranje pridonosi podizanju zadovoljstva zaposlenika, dok samo u manjoj mjeri smatraju kako volontiranje promiče imidž tvrtke.

Bez obzira na to imaju li poslodavci organizirano korporativno volontiranje ili ne, nedostatak podrške i informacija navode kao jednu od glavnih otegotnih okolnosti organiziranja volontiranja. Poslodavci koji su uspjeli organizirati korporativno volontiranje kao najveću otegotnu okolnost navode teško usklađivanje volonterstva s managerskim obavezama (60%) te financijski trošak (40%).

Korporativno volontiranje kao teambuilding

Više od polovice posloprimaca (njih 58%) u tvrtki u kojoj rade nemaju organiziran teambuilding, dok je isto izjavilo 44% poslodavaca. Od ispitanika koji u tvrtki imaju organiziran teambuilding, njih tri četvrtine voljeli bi da je on organiziran kao korporativno volontiranje. Poslodavci dijele mišljenje u sličnoj mjeri te ih je 83% izjavilo kako bi umjesto teambuildinga voljeli imati organizirano korporativno volontiranje.

Općenito, 48% ispitanika smatra kako ljudi kod nas ne znaju mnogo o mogućnostima i prednostima volontiranja, 45% ispitanika smatra kako se u školama volonterstvu ne pridaje dovoljno pažnje, pa djeca i mladi ne mogu dovoljno naučiti o volontiranju, a isti postotak ispitanika smatra i kako su ljudi pasivni te nemaju ambicija ni za što, pa tako ni za volontiranje dok se istovremeno nitko ozbiljno ne bavi promocijom volontiranja.

Oko trećine ispitanika izrazilo je stavove kako se volontiranju u medijima ne pridaje dovoljno pažnje i kako Država ne donosi poticajne mjere kojima bi se unaprijedilo volontiranje. Također, 30% ispitanika smatra kako se za volonterski rad ne dobivaju certifikati, potvrde ili preporuke pa ljudi nisu motivirani te kako u Hrvatskoj postoji stereotip o volonterskom radu kao manje vrijednom radu.

Manje od trećine ispitanika smatra pak kako se volonterski rad iskorištava i kako se uz volontiranje vežu „mutni“ poslovi pa ljudi nemaju povjerenja u ispravnost volontiranja.

Manji dio ispitanika složio se s tvrdnjama kako ljudi koji na svom poslu dolaze u dodir s volonterima najčešće nemaju potrebnog iskustva i znanja pa s njima neadekvatno postupaju, kako je kod nas potrebno pružati veliku pomoć članovima obitelji pa nema potrebe drugdje volontirati, a zanimljiva je i činjenica kako samo 9% ispitanika smatra da se nema gdje volontirati.

Download cijelog teksta (pdf)

MojPosao koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više. Uvjete korištenja možete pročitati ovdje.