Osnovno pravilo pri svakom ugovaranju je usuglašenost volja ugovornih strana. To pravilo vrijedi i za ugovore o radu, odnosno u slučajevima namjere poslodavca da radniku umanji ranije ugovorenu plaću.
Ukoliko je plaća ugovorena u fiksnom iznosu (a ne na primjer izražena brojčanom oznakom koja označava vrijednost radnog mjesta), jedini mogući način izmjene plaće je postizanje sporazuma između poslodavca i radnika, odnosno otkaz ugovora o radu radi poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora u dijelu koji se odnosi na mjesečnu plaću. U prvom slučaju, ako radnik ponudi zaključenje dodatka postojećem ugovoru ili novi ugovor nema mogućnosti pobijanja tog ugovora, dok u drugom slučaju, radnik može prihvatiti izmijenjeni ugovor o radu te pobijati odluku o otkazu ukoliko se ta odluka ne temelji na valjanim činjenicama koje, pored ostalih uvjeta, čine otkaz nezakonitim.
Isto se odnosi i kada je plaća izražena nekom brojčanom oznakom s kojom se množi osnovica za izračun plaće.
Ukoliko bi poslodavac htio umanjiti vrijednost radnog mjesta morao bi postupiti na identičan način kako je to ranije navedeno, a ukoliko želi promijeniti osnovicu za izračun plaće, to može učiniti jednostrano samo ako je ta osnovica određena pravilnikom o radu, odnosno poslodavčevom autonomnom odlukom.
Iako bi se ovakvom načinu umanjenja plaće dalo naći brojnih prigovora, sudska praksa je, koliko je nama poznato, na stajalištu da bi umanjenje plaće na navedeni način bilo zakonito.
Ukoliko je osnovica određena kolektivnim ugovorom, u tom slučaju poslodavac mora postići dogovor sa socijalnim partnerom (sindikatom) te bi jedino u tom slučaju umanjenje osnovice za izračun plaće bilo zakonito.
Svaki drugi način jednostranog umanjenja plaće od strane poslodavca nije zakonito i radnik može osnovano prigovoriti takvoj odluci, odnosno podnijeti zahtjev za zaštitu prava i zatražiti zaštitu svojih prava putem suda.
Prijava / Registracija
Ispuni kratki upitnik i osvoji jednu od tri vrijedne nagrade!
