MojPosao (www.MojPosao.net) je za potrebe portala EduCentar (www.EduCentar.net), a pod pokroviteljstvom Agencije za obrazovanje odraslih, tijekom lipnja 2009. proveo Istraživanje o edukativnim potrebama i ponudi profesionalne edukacije u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na uzorku od preko 1.000 posloprimaca i 80 poslodavaca.
Prvi dio istraživanja donosi stavove ispitanika o njihovoj dosadašnjoj edukaciji. Rezultati pokazuju kako formalna edukacija pruža samo podlogu za daljnje usavršavanje i iskustveno učenje na radnom mjestu te da je zaposlenicima svakako potrebna i dodatna profesionalna edukacija na radnom mjestu. U skladu s tim, samo 9% ispitanih posloprimaca smatra da im je dosadašnje formalno obrazovanje dalo odličnu osnovu za bavljenje njihovom profesijom. Vrlo dobrim je svoje obrazovanje ocijenilo 31% posloprimaca, dobrim 34%, dovoljnim 14%, a nedovoljnim 12% posloprimaca.
Istraživanjem su ispitani i stavovi posloprimaca i poslodavaca o privatnim i državnim fakultetima, a rezultati pokazuju kako na tržištu edukacije možemo očekivati snažnu konkurenciju između državnih i privatnih fakulteta. Naime, ispitanici za sada neznatno preferiraju državne fakultete o odnosu na privatne (21% poslodavaca i 27% posloprimaca). S druge strane, 20% poslodavaca i 23% posloprimaca preferira privatne fakultete. No, većina ispitanika još je uvijek neodlučna kada se radi o razlikama u visokoškolskom obrazovanju (59% poslodavaca i 50% posloprimaca ne zna koji fakultet bi bilo bolje upisati), iz čega se može zaključiti da privatnim i državnim fakultetima predstoji razdoblje snažne međusobne konkurencije, zbog koje se može očekivati daljnje poboljšanje programa visokoškolskih ustanova te njihova borba za svakog studenta.
Kada se radi o profesionalnoj edukaciji (dodatna edukacija uz posao), istraživanje je pokazalo kako je u Hrvatskoj zaživio koncept cjeloživotnog usavršavanja, pa je tako 73% posloprimaca pohađalo neki program profesionalne edukacije. Profesionalna edukacija posloprimcima je uglavnom pomogla u obavljanju radnih zadataka (68% posloprimaca je imalo koristi od dodatne edukacije), a dijelu ispitanika (26%) neke su edukacije pomogle, dok druge nisu. S druge strane, samo je 4% ispitanika izjavilo kako im profesionalna edukacija uopće nije pomogla u izvršavanju svakodnevnih radnih zadataka.
Unatoč općenitom stavu kako je dodatna edukacija korisna, postoje znatne razlike u mišljenjima kod posloprimaca i poslodavaca o tome koja je vrsta profesionalne edukacije korisna u poslovnom svijetu. Tako su posloprimci uglavnom zainteresirani za usavršavanje stranih jezika i savladavanje naprednih informatičkih programa, dok s druge strane poslodavci smatraju kako je njihovim zaposlenicima najpotrebnija edukacija iz područja komunikacijskih i prezentacijskih vještina te specijaliziranih prodajnih vještina.
Razlike između poslodavaca i posloprimaca vidljive su i u stavovima o idealnom trajanju programa usavršavanja. Posloprimci tako preferiraju mjesečne i dvomjesečne (31%) te semestralne programe (34% ispitanika), dok s druge strane poslodavci smatraju kako su za kvalitetnu edukaciju najbolji jednodnevni i višednevni programi edukacija (njih 70% daje prednost tom modelu edukacije). Programe dužeg trajanja uglavnom ne preferiraju ni posloprimci ni poslodavci.
S obzirom na potrebe, ali i radne obaveze, najviše poslodavaca, njih 47%, smatra da je za njihove zaposlenike najbolje pohađati predavanja jednom tjedno dok to smatra samo 9% posloprimaca. Na tjednoj razini posloprimcima najviše odgovaraju programi koji se odvijaju dva puta tjedno (40%). Slijedi pohađanje predavanja tri puta tjedno koje je zastupljeno s 35%, a još manje je zastupljeno pohađanje četiri ili više puta tjedno, koje je poželjno malom broju posloprimaca (16%) i još manjem broju poslodavaca (3%).
Jedan do dva sata dnevno, duljina je predavanja koja najviše odgovara posloprimcima (43%), ali i poslodavcima (30%). Najmanje zanimanje poslodavaca, ali i posloprimaca je za edukacije koje traju manje od jedan sat dnevno (6% poslodavaca i 4% posloprimaca) te za edukacije u trajanju osam i više sati (3% poslodavaca i 1% posloprimaca).
Za mjesto održavanja profesionalne edukacije 33% poslodavaca odabralo bi prostorije edukacijske ustanove i to za vrijeme radnog vremena, dok bi 26% poslodavaca htjelo da se edukacija odvija u prostorijama edukacijske ustanove, ali izvan radnog vremena. Najmanje poslodavaca (10%) smatra kako bi se edukacija trebala odvijati vikendom.
Prilikom odabira edukacijskog centra i programa edukacije i posloprimcima (96%) i poslodavcima (94%) je najvažnija kvaliteta edukacijskog materijala (programa) . Cijena edukacijskog programa važna je za 78% poslodavaca i 80% posloprimaca. Od cijene programa, posloprimcima je važnije vrijeme održavanja predavanja, pa je tako 90% posloprimaca izjavilo kako im je to važan i vrlo važan element pri odabiru. Najmanje važni elementi i posloprimcima i poslodavcima su prepoznatljivo ime predavača i prepoznatljivo ime edukacijskog centra.
Osim elemenata koje su ocjenjivali i posloprimci i poslodavci, poslodavci su ocjenjivali i važnost prilagođavanja programa potrebama zaposlenika – njih 84% ocijenilo ga je kao važan ili vrlo važan element prilikom odabira edukacijskog centra, pa se time sposobnost prilagodbe prema važnosti nalazi odmah ispod kvalitete edukacijskog materijala (programa).
Do većine informacija o željenoj edukaciji dolazi se putem interneta. Ovaj rezultat je očekivan u budući da je istraživanje provedeno isključivo putem interneta, iako se može pretpostaviti da sudionici imaju pristup i drugim izvorima informacija (medijima) u jednakoj mjeri kao i internetu. Nakon interneta, posloprimci se informiraju putem preporuka i u novinama, dok se poslodavci češće informiraju e-mailom. Tek manji dio poslodavaca informacije o edukaciji nalazi u novinama.
Velika većina ispitanih posloprimaca, njih 78%, planira pohađati neki program profesionalne edukacije dok ih samo 2% ne planira. Svaki peti posloprimac (20%) također bi pohađao neki program profesionalne edukacije, ali samo ako mu poslodavac omogući.
U kojoj mjeri poslodavci ulažu u svoje zaposlenike pokazao je podatak prema kojem se njih 51% izjasnilo da njihovi zaposlenici pohađaju programa profesionalne edukacije. No, mjesta za napredak svakako ima jer je 49% ispitanih poslodavaca priznalo da u edukaciju svojih zaposlenika ne ulaže dovoljno, a čak je 23% poslodavaca izjavilo da ne ulažu u edukaciju svojih zaposlenika unatoč tome što im je ta edukacija potrebna.
S druge strane, 56% posloprimaca izjavilo je kako poslodavac ne ulaže ništa u njihovu edukaciju iako im je ona potrebna, dok trećina (29%) posloprimaca smatra kako njihov poslodavac ulaže dovoljno u edukaciju. Samo manji dio ispitanika (4% posloprimaca i 6% poslodavaca) izjavio je kako se u profesionalnu edukaciju u njihovoj tvrtki ulaže čak i više nego što je nužno.
Kao razloge nedovoljnog ulaganja u profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika najveći broj poslodavaca (63%) navodi nedostatak vremena zaposlenika, nedostatak financijskih sredstava (62%) te nedovoljno dobar sustav koji bi prepoznavao potrebe za edukacijom (54%).
Povezano s nedovoljnim ulaganjem u profesionalnu edukaciju, više od polovice zaposlenika (62%) izjavilo je da o trošku poslodavca nisu imali niti jedan sat profesionalne edukacije mjesečno. Jedan do tri sata edukacije mjesečno ima/imalo je 15% posloprimaca.
Najviše poslodavaca, njih 31%, za profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika, do sada je u prosjeku mjesečno izdvajalo do 500 kn. Slijedi 20% poslodavaca koji su izdvajali 2.000 do 5.000 kuna mjesečno, a 13% poslodavaca izdvajalo je do sada i više od 10.000 kuna mjesečno na profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika.
Najviše poslodavaca (31%), za profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika, planira mjesečno izdvojiti 500 kuna, dok ih 23% planira izdvojiti 500 do 1.000 kuna.
Za svoju edukaciju kojom bi stekli nove vještine i povećali mogućnost apliciranja na bolje radno mjesto, najviše posloprimaca, njih 40%, mjesečno bi izdvojili između 500 i 1.000 kuna, a zanimljivo je kako su posloprimci za svoju edukaciju spremni izdvojiti više nego što su to spremni poslodavci.
Kada bi zaposlenici financijski participirali, znatan broj poslodavaca bio bi skloniji više ulagati u profesionalnu edukaciju. Tako 48% poslodavaca smatra da bi financijskom participacijom u trošku profesionalne edukacije zaposlenici bili više motivirani za pohađanje iste te bi poslodavci zbog tog razloga bili skloniji više ulagati. Petina poslodavaca (21%) više bi ulagali u profesionalnu edukaciju kada bi zaposlenici participirali jer bi im to smanjilo troškove dok 1% poslodavaca navodi druge razloge. Unatoč participaciji zaposlenika, 30% poslodavaca ne želi ulagati u profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika.
Najviše poslodavaca, njih 32%, koji su se izjasnili da bi bili skloni više ulagati u profesionalnu edukaciju uz financijsku participaciju zaposlenika, smatra da bi idealno učešće zaposlenika trebalo biti 30%, dok ih 22% smatra da bi idealno učešće zaposlenika trebalo biti 50%.
S druge strane, čak 31% posloprimaca sudjelovalo bi u trošku svoje profesionalne edukacije s 50% kada bi poslodavac platio ostatak, dok 16% posloprimaca ne želi sudjelovati u dijeljenju troškova edukacije s poslodavcem. I u ovom su slučaju posloprimci spremniji na ulaganja u dodatnu edukaciju u odnosu na poslodavce.
O važnosti profesionalne edukacije u prilog ide i činjenica kako većina ispitanika ne odbacuje mogućnost mijenjanja bonusa na plaću s edukacijom, ali su to spremni učiniti samo s dijelom bonusa. Trećina ispitanika (33%) spremna je mijenjati bonus na plaću za dodatnu edukaciju, dok ih petina (19%) nije spremna na takvu zamjenu.
Uslijed gospodarske krize najviše je poslodavca (39%) smanjilo financijska izdvajanja za edukacije. Trećina poslodavaca (34%) omogućuje svojim zaposlenicima edukacije u jednakoj mjeri kao i prije gospodarske krize, a 23% poslodavaca potpuno je zamrznulo edukacije za zaposlenike.
Posloprimci imaju drugačiji pogled na trenutnu krizu - njih čak 46% smatra da nema većih promjena uslijed krize, jer im poslodavac niti prije krize nije financirao edukacije. 23% posloprimaca osjetilo je krizu na način da je poslodavac smanjio financijska izdvajanja za edukacije, a 14% ispitanika ostalo je bez edukacija uslijed zamrzavanja financiranja takvih beneficija od strane poslodavca. Samo je 17% ispitanika izjavilo kako im poslodavac edukacije omogućuje u jednakoj mjeri kao i prije krize.
Download cijelog teksta (pdf)
Istraživanje o edukativnim potrebama 2009.
Ankete i istraživanja
-
Plaću skrivamo kao zmija noge – čak i od partnera
U prosjeku, gotovo svaki treći ispitanik (29%) ne zna koliko zarađuje njihova bolja polovica. Podjednak broj ljudi (28%) otprilike zna o kojem iznosu se radi, dok najveći broj ispitanika (43%) točno zna koliko njihov partner zarađuje.
-
Samo 3 domaće tvrtke u TOP 10 najpoželjnijih poslodavaca u trgovini
Dobar tretman radnika od strane nadređenih, kvalitetni međuljudski odnosi te sigurnost radnog mjesta najvažniji su razlozi njihove atraktivnosti, otkrilo je 19. istraživanje Poslodavac prvog izbora, koje je provela Alma Career Croatia koja upravlja portalom MojPosao.
-
Prosječna plaća u Hrvatskoj dosegla 1270 eura neto, međutim većina radnika zarađuje manje od tog iznosa
Najviše plaće su i dalje u Zagrebu, a najniže na istoku zemlje. U odnosu na prvi kvartal prošle godine, plaće su najviše rasle u tekstilnoj industriji te pomoćnim i uslužnim zanimanjima. Najplaćeniji radnici u Hrvatskoj su kontrolori leta, lead developeri te IT arhitekti.
-
Je li globalna mobilnost talenata pravo rješenje za sve krhkije tržište rada?
Unatoč globalnim izazovima, želja za preseljenjem i radom u inozemstvu izražena je kod većine zaposlenika. Preciznije rečeno, svaki četvrti (23 %) ispitanik aktivno traži poslove u drugim zemljama
-
Osjetno pogoršanje očekivanja u hrvatskom gospodarstvu
Između ostalog, menadžeri u gospodarstvu u cjelini očekuju da će manje zapošljavati u idućim mjesecima.
-
Vox populi: Porezno rasterećenje rada i obrazovna reforma ključni su zadaci nove Vlade
Pred nama su novi parlamentarni izbori. Prije nego što Hrvati u srijedu izađu na birališta, istražili smo na što bi nova Vlada trebala usmjeriti svoj fokus, barem kada je riječ o tržištu rada.