Ako volite da sve ima svoje mjesto, pa tako i vi, sigurno ste si barem jednom do sada postavili ovo pitanje.
Krenete li guglati, vjerojatno ćete naići na svakakve informacije: s obzirom na godinu rođenja, neka istraživanja svrstala su vas u X, a druga u Y generaciju.
Ovaj 'problem' imaju svi rođeni između 1977. i 1985. godine. Ovih devet godina prekratko je razdoblje da bismo sve koji su tada rođeni tretirali kao zasebnu generaciju, a istovremeno, svi ljudi rođeni u tom razdoblju imaju izražen osjećaj nepripadnosti, pišu Marleen Stollen i Gisela Wolf za Business Insider:
"Godina našeg rođenja leži između dvije velike generacije. Mi smo jedini doživjeli prijelaz iz analognog djetinjstva u digitalnu odraslu dob i to nas je trajno obilježilo. Živjeli smo jednom nogom u razdoblju X generacije, a drugom u razdoblju Generacije Y. To je nezahvalna pozicija, ali rješenje je jednostavno: možemo jednostavno prihvatiti da nismo X ni Y, već između. Za to već postoji i naziv - Xenijalci.
Kao djeca igrali smo se vani, sami smišljali igre kojima ćemo kratiti slobodno vrijeme i to davno prije nego što su se pojavile prve igraće konzole. Sami smo izrađivali 'narukvice prijateljstva' i prijateljima slali razglednice s mora.
Izlaske s prijateljima nismo mogli dogovarati putem chata ili Whatsappa. Ako smo htjeli stupiti u kontakt s njima, morali smo posegnuti za fiksnim telefonom i objašnjavati njihovim roditeljima koga i zašto zovemo. Ponekad je to bio pravi izazov.
A tada su stigli prvi mobiteli. Napokon smo mogli nazvati prijatelje bez da prije toga moramo razgovarati s njihovim roditeljima. Uzbuđeno smo razmjenjivali prve SMS poruke i otkrili čari dopisivanja. Roditelji nisu bili sretni što odjednom toliko trošimo na bonove za mobitel.
Naša prva računala bila su Intel 286 ili 486 ili pak Commodore Amiga. Prva video igra došla je na disketi. Sjećate se Prince of Persia? I naravno, prvog email-a, koji je u pravilu završavao s @hotmail.com. A tek prastari modemi i onaj nezaboravan zvuk spajanja na internet?
Danas, koristimo društvene mreže kao da smo uz njih odrasli. Ali pamtimo i vrijeme kada društvene mreže nisu postojale. Najranije djetinjstvo obilježeno nam je snimanjem vlastitog glasa na kazeti. Bili smo pošteđeni stresa zbog neuspjelog selfija ili loše fotografije našeg ručka, a prijavljivanje na trenutnu lokaciju nije postojalo na listi naših prioriteta. Naše odrastanje nije zabilježeno na Facebooku.
Tehnologija je odrastala paralelno s nama. Imali smo vremena naviknuti se na nju, a bili smo još uvijek dovoljno mladi da s lakoćom prihvaćamo sve novotarije koje nam nudi.
Tipičan Xenijalac nalazi se negdje između tipičnog Milenijca i tipičnog X-a: nismo toliko ozbiljni i pesimistični kao pripadnici X generacije, niti smo toliko optimistični i (pretjerano) samouvjereni kao Y generacija. Drugim riječima: niti smo depresivni niti pretjerano optimistični, već uravnoteženi.
Temeljem svega navedenog, ispada da uopće nije loše što stojimo između dvije generacije. Mogli bismo čak zaključiti da bolji datum rođenja nismo mogli poželjeti", zaključuju autorice ovog simpatičnog teksta.
Izvor: Independent
