Studija Proaktivne odgovornosti na radnom mjestu

Studija Proaktivne odgovornosti na radnom mjestu najobuhvatnije je stručno istraživanje svoje vrste, rađeno u toku dvije godine na uzorku od 40.000 ispitanika unutar različitih industrija i opisa poslova.

Ovo je istraživanje rađeno s ciljem razumijevanja utjecaja koje stavovi i aktivnosti vezani uz proaktivnu odgovornost u radnoj okolini – pojedinaca, timova i organizacija – imaju na ostvarenje njihove svrhe, realizaciju njihovih misija i ostvarivanje očekivanih rezultata.

Cilj istraživanja

Ideja osobne i organizacijske proaktivne odgovornosti, razvila se u zadnja dva desetljeća kao jasan pravac za optimiziranje efektivnosti organizacije u današnjem dinamičnom okruženju. Proaktivna odgovornost je pojam koji se sve više veže uz vrijednosti, ključne kompetencije i ključne faktore uspješnosti u organizacijama u cijelom svijetu. Istovremeno, proaktivna odgovornost je tema poslovne literature koja joj daje legitimnu ulogu u napretku organizacija i razvoju vodećih uloga.

Jasna tema

Istraživanje otkriva da u organizacijama danas postoji kriza odgovornosti, i to kriza epidemijskih razmjera. Podaci pokazuju da je praktična primjena odgovornosti rezutirala shvaćanjem da je odgovornost nešto što nam se dešava kada stvari krenu krivo, a ne ono što radimo sami sebi da bi osigurali ostvarenje poslovnih rezultata. Ovaj 'kazneni' pogled na odgovornost uzrokuje tipična ponašanja koja ozbiljno ugrožavaju sposobnost ispunjavanja zahtjeva i strateških ciljeva, implementaciju promjena i drugih poslovnih inicijativa te uspješno izvršavanje dnevnih zadataka.

Nadalje, istraživanje nagovještava da svako poboljšanje u proaktivnoj odgovornosti u radnoj okolini, bilo na osobnoj razini, ili razini tima ili organizacije, može osigurati značajno poboljšanje u rezutatima u svakom od navedenih područja. Zaključak je da je proaktivna odgovornost vrlo dostupan način za optimiziranje rezultata organizacije i ubrzavanje organizacijskih promjena.

Podaci predstavljeni u ovom istraživanju jasno ukazuju na postojanje epidemije nerazumijevanja strateških inicijativa u većini organizacija, stavljajući naglasak na potrebi za jasno definiranim ključnim ciljevima koji će omogućiti razumijevanje, poboljšati usklađenost opisa poslova i smanjiti nerazumijevanje.

Istraživanje također otkriva da organizacije odgovornost shvaćaju pogrešno, a cijena koju menadžeri, timovi i organizacije plaćaju je značajna:

1. Nedostatak usklađenosti oko ključnih prioriteta i očekivanih rezultata
2. Smanjivanje razine uključenosti i predanosti na radnom mjestu
3. Ne-efikasno izvršavanje incijativa timova i organizacije
4. Niske razine povjerenja unutar organizacje
5. Problemi u suradnji unutar i između timova
6. Nizak moral u svim dijelovima organizacije
7. Visoki obrtaj zaposlenika uzrokovan krivim očekivanjima i lošim upravljačkim praksama

Neki od ključnih rezultata istraživanja pokazuju:

• Odgovornost se krivo shvaća kao striktno posljedična i gotovo isključivo naknadna: 80% ispitanika kaže da je feed-back nešto što im se dešava samo kada stvari krenu krivo, ili nikada
• Nedostatak jasnoće vezan uz ključne ciljeve navelo je 70% ispitanika da ustvrde da su ključni ciljevi organizacije u opasnosti ili nedostižni
• 85% ispitanika reklo je da nisu čak niti sigurni što njihova organizacija želi postići – što predstavlja propuštenu priliku za ostvarivanje usklađenosti i fokusa unutar organizacije
• Nevjerojatan podatak je da 93% ispitanika nije u stanju uskladiti svoj posao s ciljanim rezultatima niti za njih preuzeti odgovornost. Jedna trećina smatra da se priroiteti često mijenjaju, čime se stvara konfuzija
• Teret je na menadžerima, jer 84% ispitnika navode način ponašanja mendžera kao bitan faktor koji utječe na odgovornost unutar organizacije. A istovremeno je samo 15% menadžera uspješno i jasno definiralo i komuniciralo ključne ciljeve
• Kada se radi o komuniciranju očekivanja koje imamo od drugih unutar organizacije, 82% pokušava ali ne uspijeva, ili to potpuno izbjegava
• Dodatne aktvnosti koje bi podržale proaktivnu odgovornost, ne primjenjuju se. Samo 20% ispitanika kontinuirano traži i daje feed-back. Malo više od trećine doživljava rokove kao stvarnu odgovornost. Samo četvrtina radi na rješavanju problema i ne smatra da bi to umjesto njih trebao obaviti netko drugi

Proaktivna odgovornost je važna!

Istraživanje naglašava pogrešno razumijevanje osobne i organizacijske odgovornosti, njihovu krivu primjenu ili općenito nedostatak, u područjima generiranja osjećaja vlasništva, uključenosti i osobne investiranosti, što u konačnici negativno utječe na tim i cijelu organizaciju. Mnoge organizacije propuštaju ogromnu priliku da upotrijebe proaktivnu odgovornost te se suočavaju sa:

• Lošim rezultatima, neostvarenim ciljevima, niskim moralom, okruženjem bez povjerenja
• Stvari postaju gore umjesto bolje, a nitko ne zna zašto
• Daljne nazadovanje jer ljudi ignoriraju ili se pretvaraju da nisu svjesni svoje odgovornosti, krive druge za svoje probleme, koriste nedostatak jasnoće kao razlog vlastite neaktivnosti, očekuju od drugih da im kažu što da rade, ili tvrde da oni sami to ne mogu napraviti
• Inertan stav unutar timova ili u cijeloj organizaciji, s očekivanjima da će se nepovoljne situacije riješiti same po sebi

Istraživanje u konačnici navodi da postoji rastuća potreba za time da kompanije proaktivnoj odgovornosti daju odgovarajuću važnost, postavljajući je kao ključni faktor kulture i funkcioniranja njihove organizacije.

Istraživanje je provela organizacija Partners in Leadership. Cijelo istraživanje može se preuzeti na stranicama DOOR Training Hrvatska.