Stanje pismenosti učenika u Hrvatskoj vrlo je zabrinjavajuće, što pokazuju i rezultati nacionalnih ispita iz hrvatskoga jezika koje su ove i prošle godine pisali gimnazijalci kao pripremu za državnu maturu.
Lani su se na ispitu iz hrvatskoga ispitivale dvije vještine (čitanje i pisanje), a ove godine ispit je uključivao i jezičnu vještinu slušanja: provjeravalo se slušanje s razumijevanjem, a prvi put učenici su pisali i diktat.
Ispitu je pristupilo 2.497 učenika 2. razreda gimnazije, a od maksimalnih 100, učenici su u diktatu u prosjeku ostvarili samo 10,71% bodova!
Većina učenika, njih čak 72%, u diktatu je imala više od 12 pogrešaka, za što su dobili nula bodova.
Upravo zato će Društvo profesora hrvatskoga jezika od novog ministra obrazovanja tražiti hitnu reformu nastave materinskog jezika u školama. Prema riječima predsjednika Društva Srećka Listeša, Društvo će se novom ministru odmah obratiti pismom u kojem će ga upozoriti na katastrofalno stanje pismenosti u Republici Hrvatskoj.
Takvo se stanje, smatraju profesori hrvatskoga jezika, može zaustaviti samo povećanjem fonda sati nastave toga predmeta (od prvog osnovne do kraja srednje škole), hitnim donošenjem novih nastavnih programa za hrvatski jezik (poglavito za srednje škole), uvođenjem hrvatskoga jezika kao obveznog predmeta na sve fakultete te donošenjem jedinstvene pravopisne norme.
Na nacionalnom ispitu iz hrvatskoga jezika, koji su učenici pisali u veljači ove godine, a kompletni su rezultati objavljeni ovih dana, niti jedan učenik diktat nije napisao bez pogreške. Najbolji rezultat postiglo je 4 učenika koji su diktat riješili 87,5 posto. Ne zaboravimo kako je riječ o gimnazijalcima, budućim intelektualcima, koji su, pretpostavlja se, i pismeniji od ostatka populacije.
Prema analizi koju je napravila Marina Čubrić, voditeljica Stručne radne skupine za hrvatski jezik na državnoj maturi, osim standardnih pravopisnih pogrešaka (nepravilnog korištenja velikog i malog slova, -ije, -je, č i ć, interpunkcijskih znakova), na vidjelo su izašli i brojni leksički, kulturološki i stilski problemi s kojima se susreću učenici.
Neki gimnazijalci tako očito nikada nisu čuli za Apeninski poluotok ili rijeku Kupu. Kako, naime, drugačije protumačiti to da su umjesto Kupa neki napisali Pupa, a umjesto Apeninski polutok, peninski, pa čak i Papa Benidski poluotok.
Dunav je za neke Dunaj, a Kraško gorje Traško ili Kaško. Bilo bi zanimljivo vidjeti koju ocjenu iz zemljopisa imaju učenici koji su umjesto pojma Slavonija sa Srijemom, napisali Slavonija sa Sljemenom, a jedan je učenik čak čuo i zapisao: Slavonija s crijevom.
Prof. dr. Dunja Pavličević-Franić, profesorica na Katedri za hrvatski jezik i književnost Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako greške koje su činili učenici ukazuju na njihovo jezično i izvanjezično neznanje. (A.T.)
Izvor:
Jutarnji list