Prema pisanju lista Bucharest daily news, Irska je najavila kako neće otvorenih vrata dočekati zaposlenike novih članica kad se Bugarska i Rumunjska pridruže zemljama članicama EU, što bi se trebalo dogoditi u siječnju slijedeće godine.
Pomoćnik irskog premijera Michael McDowell rekao je kako Irska ima dovoljno svojih socijalnih i ekonomskih interesa koje će trebati riješiti kad dođu nove radne dozvole te napomenuo kako su strani radnici zauzeli više od 250.000 radnih mjesta u javnom sektoru, zbog čega bi se trebale postaviti neke granice.
McDowell je također izdvojio kako će na Dablinsko rješenje snažno utjecati događanja u Velikoj Britaniji gdje se prošlog tjedna već polako aludiralo na zatvoranje vrata zaposlenicima novih dviju članica.
Čak i dvije i pol godine nakon proširenja granica Europske unije, sedam "starih" članica još uvijek zadržava prava na restrikcije za dolazak stranih radnika iz novih zemalja članica. Tako je sve izglednije kako će i Njemačka i Austrija odlučno zadržati svoje restrikcije do 2009. godine ili čak i do kraja travnja 2011. do kada moraju donijeti konačnu odluku.
Organizacija European Citizens Action Service (ECAS) u svom je izvještaju došla do zaključka kako "ovakvi prijelazni dogovori samo stvaraju umjetnu separaciju između "starih" i "novih" građana EU, što dovodi do nepovjerenja i predrasuda s obje strane".
Direktor ECAS-a, Tony Venables naglasio je kako za radnike, mobilnost ima svojih prednosti i nedostataka s obzirom da svoju zemlju obično napuštaju sa slabom financijskom podrškom i pismom agencije koja im je ponudila sezonski posao i smještaj, a ne raspituju se o tome kakva su njihova prava. Jedna od glavnih mana mobilnosti radnika, jest gubitak posla, plaće i smještaja, zbog čega Venables napominje kako bi Europska komisija i zemlje članice trebale više učiniti na informiranju potencijalnih migranata.
U intervjuu za EuroActiv, on je naglasio kako je zadržavanje restrikcija na kretanje radnika izrazito političko pitanje s obzirom da ne postoje jaki gospodarski razlozi. Venables se u intervjuu također osvrnuo na temu odljeva mozgova te još gore potrošnje mozgova, kod zaposlenika koji u drugim zemljama rade poslove ispod svoje struke. Napomenuo je kako se po tom pitanju može vrlo malo učinit s obzirom da ti zaposlenici ne mogu pronaći odgovarajući posao niti u vlastitoj zemlji. Zbog toga se, nastavlja, ne može tužiti niti njih niti poslodavce, ali se može informirati radnike i upoznati ih s njihovim pravima, kao prava za prepoznavanjem i priznavanjem vlastitih vještina i iskustva.
Isti problem, prisutan je i u starim zemljama članicama gdje brojni mladi, još uvijek putuju Europom u potrazi za povremenim poslovima ili edukacijom.
(V.K.)
Izvor:
EurActiv.com
