Europska komisija planira povodom Međunarodnog dana žena, 8. ožujka, predstaviti izvješće u kojem će ponovno biti naglašeno da i dalje postoji 15-postotna razlika u primanjima između žena i muškaraca na razini EU, pišu europski mediji.
Zaključci tog izvješća pokazuju da se razlike u plaćama između žena i muškaraca koji rade isti posao nisu promijenile posljednjih nekoliko godina.
Izvješće pokazuje da najveće razlike, od 20% do 25%, postoje među plaćama žena i muškaraca na Cipru, u Slovačkoj, Estoniji, Njemačkoj i Velikoj Britaniji, dok su najmanje razlike (od 5%) zabilježene na Malti i u Portugalu.
"Postoje neke promjene koje ukazuju da dolazi do smanjivanja razlika u plaćama, ali one idu presporo", rekao je europski povjerenik za socijalna pitanja Vladimir Špidla, naglašavajući da je na zemljama članicama da izaberu konkretne instrumente za smanjivanje tih razlika.
"Neke zemlje odlučile su se kompanijama nametnuti obvezu da valjano argumentiraju, recimo svake dvije godine, konstantne razlike u plaćama između muškaraca i žena, što stvara značajan pritisak", rekao je.
"Nacionalne vlade trebale bi se također fokusirati na obrazovanje i analizirati zbog čega u slabije plaćenim sektorima rade uglavnom žene, a u drugima žene nedostaju bez objektivnih razloga kada se radi o njihovim sposobnostima u odnosu na muškarce", smatra Špidla.
U javnom sektoru, primjerice u obrazovanju i zdravstvenim službama, plaće su uglavnom ravnomjerno raspoređene, ali u privatnom sektoru razlike idu do 25%, pokazuju rezultati neovisne studije koju je naručila Europska komisija.
Velika Britanija ima najveće razlike u privatnom sektoru, a Slovenija najmanje, pokazuju rezultati te studije.
Stručnjaci koji su radili na njezinoj izradi kažu da izgleda da zemlje članice naprosto ne žele poduzeti radikalnije mjere za preokretanje tih trendova, kao što bi primjerice bila provjera internih kalkulacija plaća u kompanijama.
Osim mogućnosti izravne intervencije države kako bi se osigurale jednake plaće za jednaki rad, Bruxelles naglašava i važnost stvaranja jednakih radnih mogućnosti koje bi omogućile jednostavnije uključivanje na tržište rada ženama koje imaju djecu.
Prema brojkama Komisije za 2006., četiri puta više žena nego muškaraca na razini EU odlučuje se za rad na pola radnog vremena.
Zanimljiv je i jedan podatak iz 2005. godine. Kada je riječ o ženama u dobi između 20 i 49 godina koje imaju djecu mlađu od 12 godina, njih radi 61,1%, a onih u istoj dobi koje nemaju djecu radi 76 posto.
Što se tiče muškaraca, statistika je obrnuta - 91,5% onih koji imaju djecu te dobi zaposleno je, a među onima koji djecu nemaju zaposleno ih je 85,6 posto.
Najviše žena na pola radnog remena radi u Nizozemskoj, a potom u Švedskoj, Austriji, Belgiji, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Najmanje ih je na taj način zaposleno u Bugarskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Češkoj i Latviji.
"Samo u nekoliko zemalja sustav skrbi za djecu predstavlja se kao socijalno pravo i nudi se po subvencioniranim cijenama. U drugim zemljama, javne subvencije limitirane su, a skrb za djecu može se dobiti po visokim tržišnim cijenama", kaže se u izvješću.
"To bez sumnje negativno utječe na mogućnost da žene dobro zarađuju", dodaje se.
(Hina)
