Prema Zakonu o radu, ugovor o radu može se sklopiti za puno i nepuno radno vrijeme, pri čemu nije ograničen minimalni broj sati rada u nepunom radnom vremenu. Dakle, poslodavac može zaposliti radnika na puno radno vrijeme od 40 sati tjedno ili na nepuno radno vrijeme koje je manje od 40 sati tjedno, dakle na bilo koje vrijeme od 1 do 39 tjedno.

Poslodavac na nepuno radno vrijeme može zaposliti radnika koji je nezaposlen, ali također i radnika koji već radi nepuno radno vrijeme kod drugog poslodavca, ako oba nepuna radna vremena iznose najviše puno radno vrijeme.

Međutim, poslodavac ne može na nepuno radno vrijeme zaposliti radnika koji već radi puno radno vrijeme kod drugog poslodavca. Naime, nitko ne može sklopiti jedan ili više ugovora o radu na način da ukupno radno vrijeme iznosi više od najdužeg punog radnog vremena određenog Zakonom.

Radnik koji radi nepuno radno vrijeme ima sva prava s osnova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, s time da radni staž za mirovinu računa razmjerno vremenu koje radi. Tj. ako netko radi tri sata dnevno odnosno 15 sati tjedno, za godinu dana rada ostvarit će 15/40 godišnjeg staža, tj. manje od pola godine.