Iva Mitrović ima 26 godina, a već s 9 godina je iz Slavonije preselila u Austriju. Sanjala je da će se vratiti, a kad je to učinila, samo na dvije godine, čvrsto je odlučila da je za nju i njezinu obitelj bolje da trajno presele u Austriju i tamo nastave živjeti.
"Svoju priču ću započeti sa svojih 9 godina, tada sam doselila u Beč i školovala se u Austriji. Prije udaje sam došla u Hrvatsku, željela sam se u Hrvatskoj udati, osnovati obitelj i živjeti nekakav normalan život. Muž mi je nogometaš, plaća mu nije bila redovna. Rodila sam dvije kćeri i živjeli smo od njegove plaće kad je stigla, dječjeg doplatka i porodiljne naknade. To nikako nije bio život koji bi se mogao nazvati normalnim jer u normalnim sustavima dječji doplatak služi za djecu, a ne kao kod nas da ga svi jedva čekamo da pokrpamo rupe u kućnom budžetu", kaže Iva za portal Naši ljudi.
U Beč se vratila kako bi završila školovanje, ali s namjerom da se vrati u Hrvatsku, zaposli i nastavi ovdje živjeti. Diplomirala je u glavnoj bolnici u Beču (AKH) za diplomiranog medicinskog tehničara. Odlučila se za smjer rendgen (obrazovni sustav je drugačiji nego kod nas). Nakon završetka školovanja predala je točno 113 zamolbi. Na pet mjesta su je pozvali i na svih pet je bila primljena. Preko vikenda je morala odlučiti gdje ću raditi i odlučila se za privatnu ordinaciju udaljenu 25 kilometara od Beča.
"Mjesto gdje je ordinacija i gdje sad živim i radim zove se Stockerau. Udaljeni smo od Beča 15 minuta vožnje. U gradu imamo puno trgovina, sve liječnike na raspolaganju, 8 vrtića, škole, organizirani javni prijevoz i sve što nam treba. Odlučili smo se kupiti stan i preseliti se. Stan ima 100 kvadrata, novogradnja, četverosoban stan sa balkonom. Taman za obitelj poput moje četveročlane. Do posla imam 700 metara i na posao idem pješke ili biciklom, a za svaku pauzu sam kod kuće, tako da tijekom pauze nahranim djecu i idem nazad na posao", kaže Iva.
Napominje da su stanovi dosta skupi, ali da se može uštedjeti ako živiš s nekim tko također radi. Stan plaća 850 eura s režijama tako da joj polovica plaće odlazi na taj izdatak. Suprug i ovdje igra nogomet, ali ima redovnu plaću.
Od velike patriotkinje koja je jedva čekala ići u domovinu, Iva priznaje da se pretvorila u ženu kojoj je muka kada treba doći u Hrvatsku. Ovdje posjećuje dio obitelji, ali kad dođe primjećuje da 'svi kukaju, priča se samo o kreditima i dugovima, nema posla, a kafići su puni'.
"Iako ovdje društveni život i nije savršen, to mi odgovara. Volim privatnost, volim otići u trgovinu, a da ne sretnem nekoga poznatog koji mi zaviruje u 'kolica' da vidi što smo sve kupili. Sad kažem da se nikad ne bih vratila u Hrvatsku, ali nikad se ne zna. Odvikla sam se od svega iz Hrvatske i od samog tog načina života, ovdje se više radi, a ja volim raditi, volim stres i volim kad sve stignem 'na knap'. Volim Hrvatsku, ali ne ovu tužnu Hrvatsku kakva je sada", zaključuje Iva.
Tražiš posao u inozemstvu? Zaviri u rubriku Inozemstvo i pregledaj ponudu oglasa.
