Sasvim je sigurno da će se Hrvatska za najmanje pedesetak godina suočiti s problemom nedostatka radne snage. Doduše, taj se problem u pojedinim djelatnostima i unatoč popriličnom broju nezaposlenih osjeća - već danas.
Profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu u Zagrebu Vlado Puljiz rekao je da je realno da će se to Hrvatskoj dogoditi jer to je problem koji već muči i Europu. Tako je EU godišnje prisiljena isključivo radi radne snage godišnje useljavati i do dva milijuna ljudi.
Podsjeća kako je Hrvatska već prigodom gradnje autoceste, ali i u uslužnim turističkim djelatnostima, morala uvoziti dio radne snage.
Demograf sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Anđelko Akrap pojašnjava da Hrvatska već od sedamdesetih godina uvozi radnu snagu iz Bosne i Hercegovine i drugih država bivše države.
To nije bilo toliko očito, jer je riječ o ljudima koji pripadaju istoj govornoj skupini, odnosno razumiju jezik, kaže Akrap.
No, dodaje da se u sadašnjoj situaciji tržište radne snage treba tome prilagoditi, a uvoz radnika ne smije se prepustiti spontanosti. Prema njegovu mišljenju, država itekako treba regulirati uvoz radne snage jer je riječ o "jeftinijim" radnicima u odnosu na domaće, koje je, upravo iz tog razloga, nužno zaštititi.
Uostalom, i Europa provodi selektivnu emigracijsku politiku i uvozi isključivo one radnike koje tržište traži, ali koji neće ugroziti njihovu radnu snagu.
Također, Akrap zaključuje da unatoč usmjeravanju obrazovanja prema strukama koje su potrebne, "nestašicu" radne snage, pogotovo niže stručne spreme, neće biti moguće izbjeći.
Jedan od dobrih poteza je otvaranje učilišta po manjim gradovima. Na taj način stvaraju se struke potrebne tom kraju, što je bitno za regionalni razvoj, navodi Akrap.
(A.T.)
Izvor:
Vjesnik
