Jedan od većih propusta Obiteljskog zakona kakav je trenutačno na snazi jest činjenica da njime nije propisana definicija samohranog roditelja, a time i status samohranog roditelja, odnosno jednoroditeljske obitelji, na temelju kojeg bi se njihove udruge mogle boriti za određene povlastice.
Tajnik Udruge samohranih roditelja i mladeži Goran Pavelić smatra da inzistiranje na redovitom plaćanju administracije nije jedina mjera koja može pomoći jednoroditeljskim obiteljima.
"Stoga smatramo da bi tu definiciju trebalo uvrstiti u Prijedlog izmjena Obiteljskog zakona koji je najavilo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti", kaže Pavelić.
Udruga, među ostalim, predlaže da bi se zakonom trebalo propisati da na jednoroditeljske obitelji cenzusi koji vrijede za ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, ili neka druga prava, primjenjuju jedino ako je nositelj obitelji zaposleni roditelj čija primanja prelaze prosječnu plaću.
Svim nezaposlenim samohranim roditeljima te zaposlenima s manjim prihodima, treba osigurati neke prednosti u odnosu na ostale te da se u takvim slučajevima isplaćuje najviši iznos dječjeg doplatka te osigura 50% popusta kod plaćanja boravka u predškolskim i školskim ustanovama.
U Udruzi smatraju da bi samohrani roditelji trebali imati pravo prvenstva kod zapošljavanja, te prednost u podjeli gradskih stanova.
Samohrani roditelji predlažu i da im se u slučaju bolovanja osiguraju više naknade plaće. Tako bi roditeljima s djecom do sedam godina trebalo osigurati 100% prosječne plaće koju roditelj prima, roditelju s djetetom do 14 godina 80% plaće te do punoljetnosti djeteta 70% tog iznosa.
(A.T.)
Izvor:
Vjesnik