Samo 7 posto poslodavaca izjavilo je kako formalno obrazovanje daje odličnu osnovu za obavljanje radnih zadataka
Formalno obrazovanje nije dovoljno za kvalitetno obavljanje posla, te se, bez obzira stručnu spremu, potrebno dodatno obrazovati, pokazalo je istraživanje koje je portal Educentar proveo je u suradnji s portalom MojPosao. Istraživanje o edukativnim potrebama i ponudi profesionalne edukacije je provedeno na uzorku od preko 1.600 posloprimaca i 70 poslodavaca.
Naime, samo 10 posto posloprimaca i 7 posto poslodavaca izjavilo je kako formalno obrazovanje daje odličnu osnovu za obavljanje radnih zadataka, vrlo dobrim ga ocjenjuje 28 posto posloprimaca i 20 posto poslodavaca, a da formalno obrazovanje daje dobru osnovu za obavljanje posla smatra 34 posto posloprimaca i 38 posto poslodavaca. Čak 29 posto posloprimaca i 35 posto poslodavaca svoje formalno obrazovanje, odnosno formalno obrazovanje svojih zaposlenika ocjenjuje dovoljnom ili nedovoljnom ocjenom.
Pored formalnog obrazovanja, većina posloprimaca (njih 67 posto) pohađala je i dodatne edukacije. Od ispitanika koji su pohađali neki program dodatne edukacije, njih je 38 posto izjavilo kako im je dodatna edukacija izrazito pomogla u obavljanju radnih zadataka, dok je većina ispitanika (njih 54 posto) izjavila kako im je dodatna edukacija pomogla u određenoj mjeri. Samo je 8 posto ispitanika izjavilo kako im dodatna edukacija nije pomogla u obavljanju radnih zadataka.
U kojoj se mjeri dodatno obrazovanje isplati, pokazali su i odgovori poslodavaca - čak 85 posto poslodavaca izjavilo je kako dodatne edukacije kandidata za radno mjesto utječu na njihovu odluku prilikom zapošljavanja, dok je svega 10 posto poslodavaca izjavilo kako one nemaju utjecaja na njihovu odluku.
No, iako se poslodavci i posloprimci slažu u stajalištu da je dodatno obrazovanje važno za profesionalni razvoj svakog zaposlenika, prisutne su znatne razlike u područjima edukacije koja posloprimci, odnosno poslodavci cijene i smatraju da su im potrebna. Posloprimci tako smatraju da im je najpotrebnije znanje stranih jezika (51 posto), a zatim usavršavanje komunikacijskih i prezentacijskih vještina (38 posto). S druge strane, poslodavci smatraju da je njihovim zaposlenicima najpotrebnija dodatna edukacija vezana za komunikacijske i prezentacijske vještine (61 posto), zatim strani jezici te na trećem mjestu specijalizirane prodajne vještine (35 posto poslodavaca). Za dodatnu edukaciju s područja specijaliziranih prodajnih vještina bi se, s druge strane, odlučilo tek 11 posto ispitanih posloprimaca.
Od ostalih područja edukacije poslodavci smatraju kako je njihovim zaposlenicima potrebno dodatno obrazovanje iz područja managementa, a visoko na ljestvici su i osnovni, odnosno specijalizirani informatički programi.
Kada je u pitanju trajanje edukacije, ponovno se mogu uočiti znatne razlike između posloprimaca i poslodavaca. Posloprimci tako većinom preferiraju višemjesečne, odnosno semestralne programe (njih čak 65 posto bi odabralo takvu dinamiku pohađanja dodatne edukacije), dok s druge strane čak 62 posto poslodavaca smatra kako su za njihove zaposlenike najprikladniji jednodnevni i višednevni programi.
Prilikom odabira edukacijskog centra i programa edukacije i posloprimcima (96 posto) i poslodavcima (94 posto) najvažnija je kvaliteta edukacijskog materijala. Cijena edukacijskog programa važna je za 78 posto poslodavaca i 80 posto posloprimaca. Od cijene programa, posloprimcima je važnije vrijeme održavanja predavanja, pa je tako čak 90 posto posloprimaca izjavilo je kako im je to važan ili vrlo važan element pri odabiru edukacijskog programa, dok većina poslodavaca (njih čak 84 posto) važnim elementom prilikom odabira edukacije ocjenjuje i mogućnost prilagodbe programa potrebama zaposlenika.
Velika većina ispitanih posloprimaca planira pohađati ili već pohađa neki program profesionalne edukacije. Četvrtina ispitanika (24 posto) već pohađa neki program profesionalne edukacije (bilo o vlastitom, bilo o trošku poslodavca), dok ih polovica (64 posto) tek namjerava pohađati. Samo 26 posto ispitanika ne pohađa niti ne planira pohađati neki program profesionalne edukacije. Bilo da tek planiraju pohađati ili već pohađaju edukaciju, posloprimci to najčešće čine o vlastitom trošku (njih 68 posto). Od ispitanika koji već pohađaju edukaciju, njih 21 posto to čini o trošku poslodavca, dok 9 posto edukaciju pohađa o djelomičnom trošku poslodavca.
S gledišta poslodavaca, ulaganje u edukaciju zaposlenika u narednih godinu dana ponajprije će ovisiti o poslovnim rezultatima koje će tvrtka ostvariti, što je izjavilo 34 posto poslodavaca. Njih 30 posto u narednih godinu dana u edukaciju planira uložiti prosječno do 5.000 kuna po zaposleniku, a 14 posto između pet i deset tisuća kuna. Čak petina poslodavaca (23 posto) u narednih će godinu dana po zaposleniku uložiti više od 10.000 kuna.
Velika većina tvrtki prepoznaje isplativost ulaganja u edukaciju zaposlenika, pa se tako 69 posto ispitanih poslodavaca slaže kako je kroz ulaganja u edukaciju zaposlenika tvrtka ostvarila dodatnu financijsku korist i unaprijedila poslovanje, dok se s tom tvrdnjom ne slaže svega 7 posto poslodavaca.
Za razliku od prošle godine kada je 51 posto poslodavaca izjavilo kako su njihovi zaposlenici u protekloj godini pohađali program profesionalne edukacije, ove godine isto je izjavilo 68 posto poslodavaca. Ipak, 51 posto ispitanih poslodavaca priznalo je da ne ulaže dovoljno u edukaciju svojih zaposlenika, a čak 23 posto poslodavaca izjavilo je da ne ulažu u edukaciju svojih zaposlenika unatoč tome što im je ta edukacija potrebna. Kao razloge nedovoljnog ulaganja u profesionalnu edukaciju svojih zaposlenika najveći broj poslodavaca (62 posto) navodi nedostatak financijskih sredstava, nedostatak vremena zaposlenika (58 posto) te nedovoljno dobar sustav koji bi prepoznavao potreba za edukacijom (49 posto).
No, čak i kad poslodavci nisu spremni ulagati u njihovo obrazovanje, posloprimci su spremni sami ulagati u znanje, pa bi tako za edukaciju kojom bi stekli nove vještine i povećali mogućnost apliciranja na bolje radno mjesto, najviše posloprimaca, njih 36 posto, mjesečno izdvojilo između 500 i 1.000 kuna. Do 500 kuna mjesečno bi izdvojilo 32 posto posloprimaca, dok bi ih 15 posto izdvojilo 1.000 do 2.000 kuna mjesečno. Samo 4 posto posloprimaca ne želi ulagati u svoju edukaciju.
Jedan od načina na koji se može povećati učestalost dodatne edukacije posloprimaca je i podjela troškova, pa tako ne iznenađuje činjenica kako bi znatan broj poslodavaca (njih čak 73 posto) bio skloniji više ulagati u profesionalnu edukaciju, kad bi zaposlenici djelomično snosili troškove te edukacije. Najviše ovih poslodavaca (njih 26 posto), smatra da bi idealno učešće zaposlenika u troškovima edukacije trebalo biti 30 posto, dok ih 20 posto smatra da bi idealno učešće zaposlenika trebalo biti 50 posto.
S druge strane, posloprimci su čak i više skloni participirati u svojoj edukaciji, pa bi tako njih čak 88 posto pokrilo i do 50 posto troškova edukacije kada bi poslodavac platio ostatak, a svega ih 18 posto nije spremno financijski izdvajati za edukaciju. Nadalje, 80 posto posloprimaca spremno je i djelomično ili u potpunosti zamijeniti bonuse na plaću s dodatnom edukacijom.
Uslijed gospodarske krize najviše je poslodavca (41 posto) smanjilo financijska izdvajanja za edukacije. Trećina poslodavaca (38 posto) omogućuje svojim zaposlenicima edukacije u jednakoj mjeri kao i prije gospodarske krize ili čak i više, a 15 posto poslodavaca potpuno je zamrznulo edukacije za zaposlenike.
Ipak, posloprimci imaju drugačiji pogled na trenutnu krizu, pa tako njih čak 31 posto smatra da nema većih promjena uslijed krize, jer im poslodavac niti prije krize nije financirao edukaciju, a njih 29 posto osjetilo je krizu na način da je poslodavac smanjio financijska izdvajanja za edukacije, dok je 28 posto ispitanika u potpunosti ostalo bez edukacija. Svega 13 posto ispitanika izjavilo je kako im poslodavac edukaciju omogućuje u jednakoj mjeri kao i prije krize.
Izvor: EduCentar
