Share
Tweet
Share
Send to friend

Što stoji iza drakonskih poreznih kazni? Ugostitelji: "Ovo je porezni masakr"

Kod jednog dijela ugostitelja porezni nadzor se odnosio na 2021. i 2020. godinu, nekima se gledala i 2019. godina

Što stoji iza drakonskih poreznih kazni? Ugostitelji: "Ovo je porezni masakr"

Marićev “porezni masakr ugostitelja” ili ubiranje nezakonito stečenih prihoda od utajenog poreza? Je li ministar financija Zdravko Marić pretjerao ili samo provodi zakon? Nakon vijesti da su na adrese poznatih restorana u Zagrebu ovih dana stigle kazne od 500.000 do četiri milijuna kuna, o tome u strahu po Kalelargi razgovaraju i zadarski vlasnici većih restorana, jer je najavljeno kako je riječ tek o početku “porezne presije” koja bi se trebala provesti sve do krajnjeg juga Jadrana.

Zaključak poreznika

Ugostitelji navode da su poreznici zaključili da su proizvode prodavali po cijenama nižima od onih koje bi trebale biti i da je poreznička procjena da trošak namirnica u konačnoj cijeni obroka ne smije biti veći od 40 posto, a tamo gdje se njihove procjene nisu poklapale sa zatečenim stanjem, na razliku su naplatili PDV jer su smatrali da se prikrivalo neprijavljene račune. Kod jednog dijela ugostitelja porezni nadzor se odnosio na 2021. i 2020. godinu, nekima se gledala i 2019. godina, govore ugostitelji koji se žale što im poreznici nisu utvrdili nekakvu kaznenu odgovornost pa da se mogu obraniti, nego oni naprosto na temelju vlastitih procjena o troškovima odlučuju koliko su ostali dužni na ime PDV-a.

Slobodna dalmacija razgovarala je sa stručnjakom za knjigovodstvo i poreze koji je objasnio da stvari nisu jednostavne. Kao prvo, prema ovom stručnjaku, od poreznog nadzora do primanja poreznog rješenja nisu mogli proći mjeseci bez pisma i razglednice od poreznika. Ovaj stručnjak kaže da su ugostitelji prvo dobili nalog o nadzoru, potom su nakon nadzora dobili zapisnike na koje su se mogli očitovati ili se nisu očitovali i odbili su ih potpisati, na zapisnik su imali pravo na prigovor od pet do 20 dana, pa tek onda slijedi porezno rješenje na koje se može uložiti žalba, objašnjava postupak ovaj stručnjak.

Što se marži tiče, sugovornik kaže da ta razlika između nabavne i prodajne cijene ovisi o tome čime se ugostitelj bavi. Ukupne zalihe dođu do 30 posto cijena. Materijal utrošen u ugostiteljstvu, kod pića, kada se radi o kafiću, čini od 30 do 40 posto prodajne cijene, odnosno toliki je raspon utroška zaliha kod kafića. Objašnjava dalje da kod hrane marža ovisi kakva se hrana nudi, ako su tjestenine, ide do 40 posto, ali ako se radi o skupljoj ribi, pršutu, siru i slično, onda marža može ići i do 60 posto, a sve se to radi na temelju uzanci u računovodstvu.

Različite marže

Dalje objašnjava da neki skupi restoran na elitnome mjestu ima duplo veću maržu nego isti takav restoran na jeftinijoj lokaciji s istim artiklima. Dodaje da cijene bifteka u restoranima u jednom gradu mogu, ovisno o restoranu i lokaciji, biti 180 kuna, 250 kuna, pa i 300 kuna. Kad se govori o pićima, marža ovisi o vrsti pića pa kava može činiti svega jednu sedminu ili jednu desetinu cijene kave u kafiću, žestoki alkohol jednu desetinu, a piva i vina 50 i više posto…

Ovaj stručnjak ističe da je Općim poreznim zakonom propisano diskrecijsko pravo Porezne uprave da utvrdi poreznu osnovicu, ako smatra da nisu realno iskazani prometi u bilo kojoj branši i to dokazuje na određeni način, pa čak i usporedivim cijenama i utrošcima u drugim objektima. Porezna uprava tako ne može donositi zaključke mimo cjenika koji je svaki ugostitelj ovjerenog dužan imati istaknutog u svom objektu, niti poreznici mogu određivati jesu li nekom ugostitelju cijene visoke ili niske jer se u Hrvatskoj nikom ne propisuju cijene. Porezna uprava može zaključiti da je neki ugostitelj prikazao veći utrošak materijala, znači hrane i pića, nego što je prikazao prometa, odnosno može zaključiti da nije izdavao račune, naglašava ovaj stručnjak.

Ugostitelji bijesni

Kako doznaje Slobodna dalmacija od jednog zadarskog ugostitelja koji je inzistirao na anonimnosti (što zbog poreznih inspektora, što zbog nezamjeranja drugim kolegama ugostiteljima) – i na adrese zadarskih vlasnika većih restorana stigle su kazne teške nekoliko stotina tisuća kuna temeljem provedenih kontrola tzv. robno-materijalnog knjigovodstva.

- Ne bih komentirao imenom i prezimenom jer ne znam ni što mene čeka, ali prema onome što sam vidio ne znam je li to harač ili napokon uvođenje reda. Ako moj restoran radi šest milijuna kuna, a susjed do mene radi s većom terasom dva milijuna, onda tu meni nešto ne štima. A radi bolje od mene liti! Onda je pitanje je li to harač ili je to ‘ajmo platit ono što inače ne plaćamo? Mislim da je u ovom slučaju to prije uvođenje reda, jer znam da su u Zadru već plaćene neke takve kazne, a mnogi od njih ne prijavljuju u potpunosti niti zaposlenike niti cijeli promet. Toga smo svi svjesni. Kod mene nema niti jednog prijavljenog čovjeka ispod 5,5 tisuća kuna, a šefovi su prijavljeni na plaću i do 12 tisuća kuna. U mnogim restoranima su svi na minimalcu. Ti koji kradu čak i ne znaju krasti. Ako nešto želiš zatajiti, onda ne možeš uzimati svu nabavu preko računa. Onda uzmeš pola preko računa, a pola u kešu koji si ionako zatajio pa ga moraš malo i investirati. Takvi vjerojatno nemaju problem, ali ako uzimaš sve preko računa, a prodaješ pola od toga preko računa, onda naravno da je to - to. Priče o nekim maržama su, iskreno, priče za malu djecu. Da ne griješim, možda je stvarno u tome netko ni kriv ni dužan nafrkao zbog svega toga, ali prema mojim saznanjima, većina njih su skrili dio prihoda – uvjeren je zadarski ugostitelj.

Objašnjava svoje tvrdnje jednostavnim primjerom:

- Ako sam uzeo robe, hrane i drugih potrepština za 1,5 milijuna kuna, a izdao računa dva milijuna kuna, kako je to moguće? Morao sam izdati barem 4,5 milijuna kuna računa za tih 1,5 milijuna kuna robe. Znači, gdje je ta roba, odnosno, gdje je novac... Netko pametan bi kucao pola robe preko računa, a pola u kešu, ali oni su toliko pohlepni i sve uzimaju preko računa, a sad pričaju o maržama. To je nešto najgluplje što sam čuo nakon dugo vremena, a bavim se tim poslom. Može se i kod mene dogoditi da konobar ne izda račun i da na taj način pokrade novac, ali ja, odnosno moj restoran, ne krademo, to se jednostavno ne može dogoditi. Možda ovo što kažem ne paše većini, ali je jedina i prava istina - ističe ovaj ugostitelj.

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.