Iako Bruxelles godinama pokušava izjednačiti radnička prava u cijeloj Europskoj uniji, problemi koji muče vodstvo EU o izjednačavanju broja radnih sati zaposlenih u državama članicama Unije i dalje ostaju neriješeni.
Zbog toga su se u utorak sastali ministri za zapošljavanje 25 zemalja članica EU i raspravljali u Bruxellesu o reviziji europske direktive o radnom vremenu, no s obzirom na duboke podjele među zemljama članicama, dogovor se ne očekuje.
Najveći protivnik ujednačavanja radnog tjedna je, kao i u većini slučajeva, Velika Britanija čiji se dužnosnici godinama bore za pravo zadržavanja trenutnih radnih uvjeta po kojima britanski radnici smiju raditi dulje od europskog maksimuma koji je propisan na 48 sati tjedno, a u posljednje vrijeme London u tome podržavaju neke od novih zemalja članice iz istočne Europe.
S duge strane, protive im se, međutim, zemlje poput Francuske, Italije i Španjolske, koje traže da se odredi rok do kojeg bi Britanija trebala postupno prijeći na 48-satni radni tjedan.
Europska direktiva o radnom vremenu mora se revidirati jer je, kako tvrdi Europska komisija, 22 od 25 zemalja članica pravilno ne primjenjuje nakon što je Europski sud pravde presudio da bi se vrijeme provedeno na dežurstvu trebalo računati u 48-satni limit.
Po postojećem zakonu iz 1993. radnici u Uniji ne smiju raditi dulje od 48 sati na tjedan, ali Velika Britanija, Estonija i Malta izborile su izuzeća iz tog pravila, a Njemačka, Francuska, Austrija i Mađarska imaju izuzeća u zdravstvenom sektoru.
Osim toga, Velika Britanija ima izboreno izuzeće tzv. "opt-out", što znači da radni tjedan u toj zemlji može trajati i dulje, a Francuska želi da se ta mogućnost ukine.
(A.T.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
