Ravnoteža privatnog i poslovnog u kriznim vremenima
O pitanju ravnoteže privatnog i poslovnog zaista je bilo puno govora, pozitivnih akcija raznih tvrtki, ali i osobnog preispitivanja – sve do početka ove godine.
Prisjećam se razgovora s poznanikom koji ima vrlo živahna oba područja života. I radno vrijeme od 8 do 16, svoje hobije, vrijeme sa suprugom, djecu s dodatnim aktivnostima. Sve vrlo uspješno uravnotežio. Uzorno, rekli bismo.
No, početkom ove godine u njegovoj tvrtki došlo je do otkazivanja ugovora o radu. On je ostao, mnogi su otišli. Razgovarali smo i prošli tjedan – sada ostaje na poslu znatno duže, satima duže, ne stižući više ništa osim umoran se vratiti kući u kasne večernje sate. Prekovremeni sati su, naravno, neplaćeni. Razlog?
Kao prvo, otkazima je tvrtka prouzročila da se posao onih koji su otišli prebaci na one koji su ostali. Drugo, unutar tvrtke je postalo popularno "dokazivati se" poslodavcu ostajanjem na radnom mjestu do predvečer. Pravi razlog: osobna nesigurnost.
Kada je situacija takva da na centralnom dnevniku informativnog programa gledate "prognoze" radnih mjesta koja nisu ugrožena krizom, radnicima se čini uputnom i "sigurnom igrom" raditi satima više od redovnog i plaćenog radnog vremena, vjerujući da tako ostavljaju dobar dojam prema poslodavcu. Jer, što može izgledati bolje od osobe koja je prva ujutro na porti i zadnja gasi svjetla u uredu? I još ne pita za prekovremene?
Pomaže li zaista vaš pretjerani entuzijazam da Vas poslodavac gleda drugačije? Možda da, možda ne, no umjesto osobe s viškom entuzijazma prijeti Vam i to da postanete radoholičarom.
Radite li svoj posao bolje ako se nalazite u situaciji da radite za dvojicu ili trojicu zato što je tvrtka otpustila ljude koji su radili te poslove? Sasvim sigurno ne. Strah od gubitka radnog mjesta, u kombinaciji s prekovremenim radom, samo može prouzročiti pad produktivnosti, entuzijazma, radog morala i elana a kreativnost možete samo zamišljati kao nešto što živi u "boljim vremenima".
Prepoznavanjem potrebe za ravnotežom privatnog i poslovnog, lako možemo prepoznati i radoholičare. Osobe kojima je to medicinsko stanje, dijagnoza. I sasvim sigurno, ono što je počelo kao radni entuzijazam, pretvorilo se u ovisnost.
Život radoholičara vrti se oko posla i ničega drugoga. Mnogima nije ni važna novčana nagrada, napredovanje ili priznanje: oni rade zato što ne mogu prestati raditi. Šefovi, naravno, vole takve ljude – strojeve koji rade bez goriva i bez ulja.
No, problem je u tome, ako ih već promatramo kao automobilske motore, što će automobilu bez ulja pregoriti motor. Nažalost, radoholičari su zaista poput strojeva; izgubili su dodir sa svim socijalnim aspektima života. Uz to, "izgaranje" ih često ostavlja bolesnima i depresivnima.
Zamislite život poput igre u kojoj žonglirate s pet loptica u zraku. Imenujte ih kako želite: posao, obitelj, zdravlje, prijatelji, osobni razvoj – i pazite! Sve moraju biti u zraku.
Ne, to baš nije svakom izvedivo, zar ne? Pa morali biste biti profesionalni žongler da ih svih pet stalno vrtite i zadržite u zraku!
No, kad vam loptica zvana "posao" padne, uvidjet ćete da je ipak gumena i da može odskočiti natrag, isto, više ili niže. Ali, ipak odskače.
No, preostale loptice zvane "obitelj", "zdravlje", "prijatelji" i "osobni razvoj" – staklene su! Pustite li ijednu od njih da padne, oštetit će se, ogrebati, odlomiti ili slomiti u komadiće.
Zato i govorimo toliko o potrebnom traženju ravnoteže između privatnog i poslovnog. I govorimo o potrazi i nastojanju uspostavljanja ravnoteže, jer ona nikad nije idealna, nikad ne izgleda poput dva potpuno izjednačena jezička na vagi.
No, za razliku od pravih radoholičara, koje je lako prepoznati i kojima je uistinu potrebna pomoć, postoje ljudi koji svjesno zanemaruju ravnotežu privatnog i poslovnog iz različitih razloga:
"Glumac" – radi samo onda kad znaju da šef gleda
Sasvim sigurno znate barem nekoga tko djeluje najživahnije upravo onda kad šef ili direktor gledaju. Kolegicu koja šalje hrpetine elektroničke pošte šefu samo zato da bi on vidio koliko i što ona radi, stola uvijek prepunog papira, "patničkog" izraza lica ali i vedrog smiješka u sedam ujutro na parkiralištu tvrtke (naravno, zato što je šef upravo izašao iz auta...).
Ili kolegu koji tempira svoj izlazak iz ureda, znajući da je direktor ostao na dužem sastanku, upravo tako da se sretnu u liftu te da bi mogao pokazati pet registratora koje nosi doma na obradu do ranih jutarnjih sati...
Oportunist
Ugledavši ružičastu naznaku bolje pozicije ili napredovanja koju već neko vrijeme promatra, proučava i nada joj se, naš vrli radnik odjednom postaje ovisan o svom radnom mjestu, mijenja stavove i držanje tijela, napregnut u dokazivanju šefovima da je upravo on/ona prava osoba za baš-to-vrlo-novo radno mjesto.
Obično njihov rad prati puno popratne buke, jer je nužno glasno dati svima do znanja koliko se i kako radi.
Nesigurni
Sasvim druga krajnost, osobe koje osjete prijetnju svom radnom mjestu, gubitku istoga umjesto napredovanja. Upravo osjećaj nesigurnosti navodi ove ljude na prekovremeni rad. Rade pod pritiskom, preko volje i u krajnjoj liniji, neproduktivno.
Kampanjci
Odgađaju, "sjede" na spisima, bave se nebitnim i manje hitnim aspektima zadatka. No, kad se počne približavati krajnji rok za izvedbu, bacaju se na poslove trostrukim naporom koji im je i potreban, kako bi posao pravovremeno obavili.
Bjegunci
Situacija u obitelji ili nedostatak obiteljskog života navode ih na dugotrajan rad, sve u cilju izbjegavanja i pomisli o problemima koji ih čekaju doma. Jednostavno nemaju gdje drugdje otići, pa kad su već u uredu, mogu i do kasno raditi.
Vjerojatno bi mogli nabrojati još neke podvrste, ako ih možete prepoznati i opisati – javite mi. Podvučemo li crtu, uz svjesnost situacije na tržištu, možemo reći da niti jedno od ovakvih ponašanja nije produktivno, kreativno niti inovativno. Nije ono koje nas može pokrenuti i izvesti iz krize.
Želim vjerovati, da nije niti ono što poslodavac traži od Vas. I moram na kraju citirati jednog kolegu coacha: "Ravnoteža privatnog i poslovnog je za čovjeka bitna poput toga što je za pticu bitno imati dva krila: samo tako može letjeti".
U sljedećem članku pročitajte odgovore poslovnih trenerica na vaša pitanja!
