Oni su mlađi od 30 godina. Ne žele raditi za drugoga i vjeruju u sebe. Uzeli su što im se nudi, nepovratnu novčanu potporu HZZ-a i krenuli u vlastiti biznis. Ide im više nego dobro.
"Posao je za mene u početku bio samo hrpa nerazumljivih papira na radnom stolu", priznaje kozmetičarka Nives Senjak, mlada vlasnica centra za ljepotu. S 24 godine skupila je svu hrabrost koju je imala, uzela 24.000 kuna bespovratne novčane potpore HZZ-a, uložila nešto vlastite ušteđevine i samozaposlila se. Iako je njen salon prvu godinu završio u minusu, to je nije obeshrabrilo, jer svaki početak je težak. Čeka je bolja budućnost.
Za svaku mušteriju osmišljava posebni, individualni tretman i to je postao ključ njenog uspjeha, piše Jutarnji list. Voli ono što radi.
Ako preživimo krizu, mogu sve
"Puno sam ispočetka ulagala u opremu i uređenje. Educirala sam se, obilazila seminare i mušterije su mi se počele vraćati. Preporučaju me svojim prijateljima. Zato se i dalje borim. Ako moj posao preživi u ovakvoj krizi, onda stvarno mogu sve", kaže.
Ona je samo jedna od desetero samozaposlenih Hrvata, go-for-broke mladih ljudi koji su unazad godinu dana sudjelovali u ambicioznom pilot projektu "Inkubator za samozaposlene" kojeg financira EU kroz program PROGRESS.
Inkubator je okupio obične obrtnike početnike, mlađe od 30 koji su, umjesto da stoje u redu za nezaposlene, krenuli u akciju. HZZ im je osigurao minimalnu plaću i davanja za prvu godinu rada, a Inkubator besplatno knjigovodstvo, niz radionica, mentora i savjeta.
Inkubator ih spasio
Nives je, kao i njene kolege iz projekta, Pavla Burcara i Hanu Šeler, Inkubator spasio.
"Nismo znali kako izdati račun. Koliko nam mora biti težak aparat za gašenje u uredu? Stavljamo li na ured tablu ili naljepnicu s imenom tvrtke? Kako se izrađuje poslovni plan? Kako naplatiti uslugu? Kome se obratiti?", nabrajaju svoje naoko jednostavne probleme Burcar i Šeler, 25-godišnji grafički i web dizajneri koji su zajedno osnovali tvrtku za dizajn. Oni su svoju prvu godinu završili u plusu.
"Oprezni smo. Ne vjerujemo u velike agencije u kojima smo odrađivali praksu. Prvu godinu smo preživjeli, u drugoj ćemo zaposliti još jednu osobu. Nakon pet godina možda još nekog. Maksimalno deset. Više od toga znači da naši klijenti neće dobiti potrebnu pažnju i koncentraciju", kaže Pavao, a Hana dodaje kako se čitavo vrijeme pitala hoće li uopće uspjeti jer od HZZ-a su dobili tek 18.500 kuna i ubrzo morali početi sami zarađivati.
Rade i 16 sati dnevno, ali su sami sebi gazde
"Budiš se noću i pitaš se što ti je ovo trebalo. No, takvo razmišljanje ti samo šteti. Ako treba radimo 16 sati dnevno, i do sedam ujutro, pa na sastanak s klijentom u osam. Sami smo svoji gazde i vjerujemo u sebe", kaže.
"Upravo je to bit samozapošljavanja, da si sam svoj šef i da o svemu odlučuješ", rekli su braća Nikola i Borna Peraić koji su godinama radili kao freelance skiperi na jedrilicama.
Sada imaju tvrtku koja se bavi unajmljivanjem jedrilica i organizacijom jedrenja za turiste iz Nizozemske i Belgije.
Svi su sumnjali u njih
Svi oni suočavali su se s istim problemima, ali i negativnim stavom okoline. No, oni nisu željeli odustati.
Tako je bilo i sa Krešimirom Šutom, arhitektom koji je u Inkubator ušao sa velikom dozom skepse.
"Supruga i ja smo jedne večeri shvatili da puno znamo, ali da nemamo za koga to znanje upotrijebiti. Bio sam skeptičan kad sam od HZZ-a uzeo poticaj od 40.000 kuna i otvorio svoj privatni studio, bio sam još skeptičniji kad sam se prijavio u Inkubator. Danas znam da je ovo pun pogodak", rekao je.
Izvor: Danas.hr
