Oliver Hart i Bengt Holmström, Britanac i Finac, obojica s karijerama na prestižnim američkim sveučilištima, dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju za svoj doprinos teoriji ugovora, objavila je jučer u podne švedska Kraljevska akademija.
"Hart i Holmström dali su nam alate pomoću kojih možemo precizno ispitati ugovore i vidjeti rade li ljudi, vlade i biznisi dobar posao”, stoji u priopćenju švedskih akademika, prenosi Jutarnji list.
Holmströmovo istraživanje dosad je pobudilo medijski interes kada je zagrebao u pitanje opravdanosti danas visokih menadžerskih ugovora i kompenzacija predsjednika uprava najvećih svjetskih kompanija. U kojoj mjeri visoke plaće vrhunskih menadžera ovise o sreći - primjerice iznenadnom rastu cijena nafte koji nisu mogli predvidjeti?
Holmström, čiji se znanstveni rad veže uz bostonski Massachusetts Institute of Technology (MIT), pod upitnik stavlja i vezanje visokih bonusa uz poslovne rezultate kompanije 'jer na taj se način potiče kratkoročno razmišljanje', što opet nije dobro za dugoročni razvoj kompanije.
Jučer, međutim, nakon što je saznao da je ovogodišnji dobitnik nagrade, nije želio reći svoje mišljenje o menadžerskim plaćama. "Vrlo sam uzbuđen, a to je vrlo komplicirano", rekao je.
Oliver Hart, profesor na Harvardu, bavi se ključnim pitanjem svjetske ekonomije otkad su Margaret Thatcher i Ronald Reagan krenuli u veliki val privatizacije državnog i javnog sektora. Početno pitanje: je li točno da je privatno vlasništvo bolje jer državno stvara manje poticaja?
Pojednostavljeno, Hart to sumira kroz tri kratke pretpostavke: bolji je onaj vlasnik koji će postići da reduciranje troškova najmanje utječe na kvalitetu, koji shvaća važnost neugovorenih i 'neugovorivih' inovacija i koji je spremniji upustiti se, s namjerom da pobijedi, u oštru konkurenciju među ponuđačima na slobodnom tržištu.
Opet pojednostavljeno, takav vlasnik rijetko se pronalazi u državnom i javnom sektoru, iako, države su različite, pa jedinstveni pristup nije uvijek funkcionalan.
Obojica znanstvenika prioritet u svojim istraživanjima dali su utvrđivanju ravnoteže između potreba i potražnje, ljudi i organizacija koji su pristupili sklapanju ugovora. Riječ je o postavljanju prioriteta između ključnih kategorija rizika i poticaja, po njima glavnih generatora problema.
"Moderne ekonomije međusobno su povezane bezbrojnim ugovorima. Novi teorijski alati koje su napravili Hart i Holmström doprinos su razumijevanju takvih ugovora između 'stvarnog života' i institucija, kao i pronalaženju mogućih zamki u dizajnu ugovora", pišu švedski akademici.
Kao i ostale nagrade u skupini Nobelovih, nagrada Hartu i Holmströmu dodjeljuje se za njihov cjeloživotni znanstveni doprinos. Holmström je prvo značajno istraživanje o tome kako vlasnici ili dioničari neke kompanije mogu dizajnirati optimalni ugovor s menadžerom koji će upravljati kompanijom objavio kroz niz radova krajem sedamdesetih. Hartovo istraživanje nepotpunosti ugovora započelo je sredinom 80-ih.
Rad obojice znanstvenika bio je ključan za stvaranje teorije ugovora, koja je danas jedno od ključnih područja ekonomske znanosti i zadire duboko u pore 'stvarnog života', u obliku zakonodavstva i ugovora o stečajevima, pa sve do visoke politike i postavljanja cijelih državnih sustava, kao i pisanja ustava za države i velike političke zajednice kao što je EU.
Nagrada za ekonomiju, iako se uvriježeno naziva Nobelovom, zapravo stiže iz drugog izvora. Dodjeljuje je Švedska centralna banka (Sveriges Riksbank), kao nagradu u počast sjećanju na Alfreda Nobela, ali po dogovoru objavljuje je također švedska Kraljevska akademija.
