S druge strane, nalazimo se pri vrhu ljestvice prema broju odrađenih sati tjedno. No, kao što smo ranije isticali, iako ‘više’ radimo to ne znači da smo i produktivniji.
Radnici u Hrvatskoj su jedni od najjeftinijih u EU, a istodobno spadaju među radnike koji tjedno odrade najviše sati. To pokazuju prikupljeni podaci za 2022., kada se usporede uobičajeni tjedni sati rada s troškom sata rada za poslodavce.
To pak ne znači da su radnici u Hrvatskoj relativno produktivniji u odnosu na druge s obzirom na odnos sati rada i troška rada jer produktivnost rada ponajviše ovisi o strukturi ekonomije, tipu industrija koje prevladavaju u određenoj državi i općenito institucionalnom okruženju, piše Index.hr.
Ali navedena dva podatka su indikator gore pozicije hrvatskih radnika u odnosu na druge države EU. Iz toga ne proizlazi da su radnici u Hrvatskoj u sve goroj situaciji, samo da se njihova pozicija sporije poboljšava u odnosu na radnike drugih država EU.
Usporedba tjednih radnih sati i troška po satu rada
Prema Anketi o radnoj snazi EU, radnici u Hrvatskoj uobičajeno rade 39.6 sati tjedno, dva sata više nego prosječan radnik u državama EU (37.5 sati tjedno). U samo šest država se radi više; Grčkoj (41 sat), Poljskoj (41 sat), Bugarskoj (40.2 sata), Rumunjskoj (40.2 sata), Portugalu (39.9 sati) i Češkoj (39.8 sati). Najmanje se radi u Nizozemskoj, Njemačkoj, Danskoj i Norveškoj, manje od 36 sati tjedno.
Uobičajeni broj radnih sati tjedno se smanjio u odnosu na 2008., kada je iznosio 40.8 sati u Hrvatskoj. Tada su radnici u Slovačkoj i Sloveniji radili više nego radnici u Hrvatskoj, ali je do 2022. broj tjednih sati u tim državama brže padao pa danas rade manje. Zanimljiv je primjer Mađarske, u kojoj se 2008. uobičajeno tjedno radilo manje nego u Hrvatskoj, a prošle godine jednako. Istodobno su radnici u Hrvatskoj jedni od najjeftinijih u EU, s troškom od 12.1 eura po satu rada.
Prosjek EU je 30.5 eura, a jedino su manji troškovi sata rada u Bugarskoj (8.2 eura), Rumunjskoj (9.5 eura) i Mađarskoj (10.7 eura). Najveći trošak sata rada je u Norveškoj (55.6 eura), Luksemburgu (50.7 eura), Islandu (48.4 eura) i Danskoj (46.8 eura). 2008. je trošak sata rada u Hrvatskoj iznosio 9.2 eura pa je radnicima pozicija otada poboljšana.
Ali rast troška rada je bio puno slabiji nego u usporedivim državama u kojima je rad bio čak i jeftiniji, kao što su Litva, Latvija, Slovačka, Poljska, Estonija i Češka. Trošak sata rada je između 2008. i 2022. narastao samo za 2.9 eura, najmanje od svih država (osim Mađarske). To je još jedan pokazatelj sporijeg ekonomskog razvoja Hrvatske u odnosu na države EU sličnog standarda.
U bogatijim državama se puno manje radi
Intuitivno se smatra da su bogatije države one u kojima se više radi, ali stvarnost je drugačija. Globalno je pravilo da se u bogatijim državama godišnje radi manje sati nego u siromašnima. Primjerice, radnici u Bangladešu prosječno rade preko 300 sati godišnje više nego radnici u Hrvatskoj, a radnici u Hrvatskoj rade godišnje 500 sati više nego radnici u Njemačkoj. Prema podacima OECD za 2022., u Hrvatskoj je te godine prosječni radnik imao 1810 radnih sati.
To je gotovo identičan broj sati kao u SAD-u (1811 sati), 400 sati manje od prosječnog radnika u Meksiku, 100 sati više nego u Mađarskoj, 200 sati više nego u Sloveniji itd. Iako postoje izuzeci i varijacije, povezanost između ukupnog broja radnih sati godišnje i bogatstva neke države je negativna. Što je država razvijenija, a stanovništvo bogatije, to se manje radi.
Opisano pravilo vrijedi kada se države uspoređuju međusobno, ali i gledajući jednu te istu državu. Kako se ekonomija razvija i standard podiže, radnici godišnje odrađuju manje sati. U nekim državama je pak utjecaj razvoja na smanjenje rada jače izražen nego u drugima. Nijemci su 60-ih radili preko 2000 sati godišnje, a 2022. manje od 1400 sati.
Isto vrijedi za sve razvijene države Europe, 60-ih su radnici mogli očekivati između 1950 i 2100 sati rada godišnje, a 2022. između 1350 i 1700. Radi se o ogromnoj razlici koja se ne uzima u obzir kada se raspravlja o ekonomskom rastu, standardu i bogatstvu.
Hrvatska za razliku od drugih država pauzu broji pod plaćeno radno vrijeme
Treba naglasiti da se radi o odgovorima samih radnika koji su prikupljeni Anketom radne snage (LFS), koja je ujednačena za sve države EU i sastavljena prema preporukama Međunarodne organizacije rada (ILO). Uobičajeni radni sati su definirani kao broj sati tjedno koji se obično odrade na glavnom poslu. Oni su modalna vrijednost (najčešća) stvarno odrađenih sati po tjednu tijekom dugog razdoblja, isključujući tjedne u kojima dolazi do izostanka s posla (npr. praznici, dopusti, štrajkovi).
U je u tome što se pauza broji u radno vrijeme i plaćena je, što nije slučaj u ostalim državama EU. Europska direktiva o radnom vremenu zahtjeva da radnik ima pravo na pauzu ako radi duže od šest sati neprekidno, ali ta pauza ne treba biti plaćena. Ne znamo jesu li odgovori radnika iz Hrvatske korigirani za tu iznimku, jer se radi o 2.5 radnih sati tjedno koji po zakonima Hrvatske ulaze u plaćeno radno vrijeme, a u drugim državama ne.
Eurostat u metodološkim napomenama tvrdi da se radi o mjerenju "stvarno odrađenih sati po tjednu", pa je moguće i da su podaci za Hrvatsku korigirani zbog navedene zakonske iznimke da se u njoj vrijeme provedeno na pauzi broji pod plaćeno radno vrijeme.
Izvor: index.hr
