Otkada je u Hrvatskoj prije nešto manje od desetak godina probijena tzv. granica siromaštva, odnosno otkad je borba za golu egzistenciju svedena na minimum, promijenili su se i načini traženja posla.
Zapravo, više su se promijenili kriteriji, uvedeni su neki potpuno novi, a najzaslužniji za to su upravo oni koji traže posao. Nekada, kada bismo dobili ponudu za posao ili otišli na razgovor, bili smo zadovoljni što uopće imamo priliku bilo gdje raditi, a glavni motiv bio je novac.
Prije 90ih najvažnije je bilo zaposliti se, imati stalan posao i redovita, kakva takva primanja.
Preobrazbom hrvatskog tržišta rada, ali i općenito gospodarske situacije, preko noći smo se našli u moru posve novih poslovnih standarda, prije svega zahvaljujući promjenom sustava, a zatim i dolaskom velikog broja stranih poslodavaca koji su počeli primjenjivati poslovnu politiku "sa Zapada".
Plaća, ali ne ona koja znači tek puko preživljavanje do kraja mjeseca, već pristojna plaća kao prava i ozbiljna naknada za rad, više nije dovoljan motiv za prihvaćanje posla.
Hrvatski građani više ne žele biti samo plaćeni za rad, žele napredovati na radnom mjestu, raditi u tvrtki koja ima dobar imidž, stabilna je, brine o radnicima, educira ih i nudi mogućnost promjene radnog mjesta unutar tvrtke. No, sumnjičavi kakvi jesmo, i to s potpunim pravom, ne vjerujemo uvijek onome što piše u natječaju, ne vjerujemo ni onome što je neka tvrtka o sebi napisala na svojim web stranicama.
I zato pribjegavamo drugim metodama u potrazi za istinom - raspitujemo se kod prijatelja, tražimo nekog tko poznaje nekog tko radi u određenoj tvrtki i tražimo informacije iz prve ruke. No, zadnjih par godina više ni to nije dovoljno, a kao što je to običaj trendova novog doba, informacije od drugih traže se na Internetu.
Tisuće posjetitelja dnevno na raznim internetskim forumima dovoljna su garancija da ćete naletjeti na nekog tko radi u tvrtki u kojoj tražite posao ili ima neke dodatne informacije koje niste imali. Već površnim pregledom postova na forumima i blogovima vrlo se lako može doći do zaključka kako potencijalne buduće radnike neke tvrtke zanima kakvi su međuljudski odnosi, jesu li šefovi kompetentni, šalju li radnike na usavršavanje i tek među zadnjim pitanjima je kolika je prosječna plaća.
Vrlo se često traže informacije o tome kako je na razgovoru za posao, što samo potvrđuje da nam je stalo dobiti posao, ali ne više pod bilo kojim uvjetima.
Tržište rada je podijeljeno i sve se više dijeli u dvije krajnosti. Prva je konkurentni segment, a to su posloprimci koji posjeduju znanja i vještine potrebne modernom poslodavcu, a druga je nekonkurentni, u koji spadaju oni koji ne posjeduju znanja i vještine i nisu spremni investirati u sebe. Za konkurentni segment tržišta rada nije neobično da teži nekim višim vrijednostima kroz prizmu profesionalnog razvoja.
"Upravo njima koji traže posao i imaju stav želim tvrtku u kojoj se mogu profesionalno razvijati. Idealno je da je vodeća u sektoru, svakako da ima pozitivan poslovni imidž, a tek onda dolaze primanja", kaže Kristijan Pakšec, izvršni direktor s website-a MojPosao, te dodaje da se zadnjih desetak godina situacija u Hrvatskoj znatno popravila, sve je manje siromašnih, odnosno na neki način osigurali smo si egzistenciju i sada želimo ići "stepenicu više".
Pri tome nije neko veliko iznenađenje što je Internet jedan od glavnih izvora informacija, jer teško se može očekivati da ćete na razgovoru za posao dobiti baš sve informacije koje trebate i želite čuti.
Primjerice, gotovo nikada na razgovoru za posao nećete čuti kakvi su vaši mogući budući nadređeni, kakvo im je obrazovanje, imaju li "normalan" odnos s radnicima, a podaci o tome kolika je redovita plaća mogu i ne moraju biti istiniti.
"Nije u pitanju nikakva izbirljivost ili bahatost - nitko više ne želi gubiti vrijeme na besmislenim razgovorima za posao i probnim rokovima te na kraju odustati jer je radna sredina potpuno nemotivirajuća. Osnovne podatke o tvrtki možemo pronaći na korporacijskim web stranicama, poput proizvoda i usluga koje tvrtka nudi i tko su njezini potencijalni klijenti. Na stranicama često možemo isčitati i sustav vrijednosti koje tvrtka promiče te procijeniti kako bismo se uklopili. Činjenica je da su nekad navedene informacije drukčije od stvarnosti, no ovo je jedan od najkorisnijih formalnih izvora informacija o tvrtki općenito", ističe Pakšec.
Ono što je posebno zanimljivo, među nezaposlenima se pojavio svojevrsni fenomen "fuzije" pa se iskustva temeljito opisuju i velikodušno dijele na internetu - od toga kako radnik mora doći odjeven, do toga kolika je plaća, kakvi su šefovi i ima li mogućnosti za usavršavanje. Najdrastičniji su primjeri iskustva rada u velikim kompanijama te malim tvrtkama koje preferiraju rad na crno, i sve su predmet najbrutalnijih kritika, ali i pohvala.
"Često se događa da konkurencija koristi forume kako bi stvorila negativnu sliku o oponentu. Dakle, moramo znati da se uvijek radi o subjektivnim stavovima i trebamo iskoristi još barem jedan izvor informacija. S druge strane, ako razgovaramo s osobama kojima vjerujemo i član smo neke zajednice duže vrijeme, ove informacije mogu nam pomoći da izbjegnemo pogrešku u razvoju karijere", navodi Pakšec.
(A.T.)
Izvor:
Jutarnji list
