Britanski pool najviše rangiranih direktora iz 500 najvećih kompanija Ipsos Mori tvrdi da poslovni lideri više nego ikad očekuju od svojih zaposlenika. Privlačenje novih, motiviranje i zadržavanje najboljih na prvom su mjestu direktorskih ciljeva.
Menadžerski je posao ponajprije praktična vještina. Unatoč brojnim složenim definicijama njegova je bit privesti posao kraju. Što je kraći put od problema do njegova rješenja, to je menadžerov posao uspješniji, pa ne začuđuje da preferiraju konkretne i opipljive procedure i situacije, nego apstraktne vizije ili rasprave.
No da bi to postigli, nužno je stvoriti takvu radnu klimu oko sebe jer nikamo nećete stići s djelatnicima koji čekaju na upiranje prstom da bi izvršili posao. Ipak, i menadžeri su samo ljudi, vrlo različiti koji nemaju istu sposobnost djelovanja na svoj tim. Angažiranost zaposlenika za neke samo je vizija utopijske zemlje, nešto čemu streme, a za neke ipak realnost u kojoj žive te vrlo praktična vještina, piše Darija Tabulov-Truta u Lideru.
Sa sposobnosti ili voljnosti menadžera da se angažiraju u stvaranju zainteresiranih zaposlenika još prije 50 godina bavio se Douglas McGregor, američki psiholog. U svojoj knjizi "The Human Side of Enterprise" pokazuje da se menadžeri priklanjaju jednoj od dvije teorije o zaposlenicima: X ili Y teoriji.
Teorija X pretpostavlja da su ljudi lijeni, neskloni preuzimanju tereta obveza. Na posao se vraćaju jedino zbog plaće pa poslodavac treba postaviti strogu hijerarhiju i pravila kako bi se ikakav posao mogao izvesti. Druga, Y teorija, pak pretpostavlja da će ljudi rado preuzeti odgovornost i dati maksimum ako rade posao koji im pruža zadovoljstvo. Menadžeri priklonjeni tom načinu razmišljanja, istina, imaju velika očekivanja od svojih zaposlenika, ali i više stvaraju kreativna, angažirana radna okruženja.
No vremena se mijenjaju, a tu je promjenu globalna kriza samo ubrzala. Činjenica je da se svi bore za preživljavanje u recesiji, čak i javne službe, a ne samo privatni sektor, pokušavaju sa smanjenim brojem ljudi povećati efikasnost. A u tom kontekstu najbolje uspijevaju oni koji su stvorili angažiranu radnu klimu. Nedavno osnovan britanski pool najviše rangiranih direktora iz 500 najvećih kompanija Ipsos Mori potvrđuje da poslovni lideri danas, više nego ikada, očekuju od svojih zaposlenika.
Sudeći prema njihovim zaključcima, privlačenje novih, motiviranje i zadržavanje najboljih na prvom su mjestu direktorskih ciljeva, važniji od efikasnosti i stvaranja odgovarajućih strategija. Štoviše, prema zaključcima poola Ipsos Mori, većina će njihovih menadžera danas rado odvojiti dio dana u tjednu za dodatno upoznavanje i razgovor sa svojim podređenim.
Kriza je paradoksalno, ali nedvojbeno, vratila fokus menadžmenta na one koji poslovne zadatke trebaju izvesti i provesti. "Kolegijalni je angažman pomaganje suradnicima da žele i obave bolji posao svakoga dana", kaže Justin King, izvršni direktor u J. Sainsburyju, tvrtki koja već godinama njeguje dvosmjernu komunikaciju između rukovodećeg i izvršnog kadra. No, dodaje, nije dovoljno samo slušati kolege, treba vrednovati njihovo mišljenje posebice o njihovu segmentu posla, a oni su dosad dobili više od 30.000 prijedloga za poboljšanje od kojih su mnogi ugledali svjetlo dana.
A zašto je toliko važno angažirati i motivirati zaposlenike, učiniti ih ponosnim dijelom svoje tvrtke, dobro opisuje Ruth Spellman, izvršna direktorica Chartered Managenent Instituta:"Organizacije diljem svijeta opterećene su lošim menadžerskim izvedbama, imaju lidere nesposobne pustiti i dopustiti zaposlenicima da posao naprave kako najbolje znaju. Rezultat su brojni talentirani ljudi koji su s vremenom postali frustrirani i nemotivirani da ponude najbolju ideju i rješenje, stoga apatično idu linijom manjeg otpora. Angažman podrazumijeva dijeljenje snage i energije, što plaši neke menadžere".
To i ne začuđuje jer, među ostalim, da biste postigli takvu klimu, podrazumijeva se stvaranje kulture "distribuiranog liderstva", što je vjerojatno teško menadžerima starog kova. No odvajanje i razvijanje lidera na svakoj stubi strukture, koliko je god velik pothvat, danas je i uvjet opstanka. Kvalitetni ljudi, naime, doznat će da na tržištu postoje poslodavci koji će uvažavati njihovu stručnost, a kako svatko ide ondje gdje osim novca može dobiti profesionalno ostvarenje i uvažavanje, oni koji će se i dalje čvrsto držati metode biča, imat će sve manje saveznika. (A. P.)
Izvor:
