Svi smo to barem jednom napravili. Izrazili slaganje sa šefom, iako smo mislili drugačije, nasmijali se starom ili loše ispričanom vicu, komplimentirali bez nekog opravdanog povoda. A svi ćemo izjaviti kako ne volimo ulizice i vrlo precizno identificirati baš one koji se tim "poslom" bave unutar naše tvrtke...
Naravno da možemo povući jasnu crtu između onih koji su uspješni u samopromociji i "klimoglavaca", osoba s jasnim samopoštovanjem koje uspješno privlače šefovu pažnju i "ljigavaca" koji nikad nemaju svoje mišljenje.
Isto tako, nije li zanimljivo da se uvijek čudimo šefovima koji "padaju" na ulizice, u istoj mjeri koliko s gađenjem govorimo o ovakvom načinu privlačenja šefove pažnje. No, nerijetko će upravo takav šef i promovirati baš takvog zaposlenika, zar ne?
Nećemo Vam ponuditi savjete kako se lijepo ulizivati šefu, a da Vas kolege ne zamrze.
Savjeti poput "Nastojte ponekada upotrijebiti izraze ili fraze koje koristi Vaš šef, pri izradi zapisnika sastanaka, izvještaja ili dopisa. Na taj način ćete pokazati kako ste jasno razumjeli poruku, kako cijenite i poštujete odluke svog šefa i pridržavate se njegovih odluka" – besramni su. Poruka bi bila: lažite, no nemojte da je laž na prvu jasno vidljiva...
Pokušajmo razumjeti zašto nam ego u određenim situacijama postaje teret, pasiva naše bilance.
Uostalom, upravo u ovom aspektu možete razlikovati prosječnog menadžera od izvrsnoga, na svim razinama društvenog života. Promjena zahtijeva i dobru količinu otvorenosti, radoznalosti i istinoljubivosti. Svi žudimo za organizacijama koje bi bile otvorene prema novim idejama, gdje se poslovna pitanja ne bi rješavala prema osobnim interesima, u kojima se o prijedlozima može raspravljati bez sukoba ili preuranjenog odustajanja, u kojima bi se uspješno rješavalo pitanje ega drugih kada loše utječe na nastup tvrtke ili usporava inovacije. I to ne samo u poslovnom smislu, sve rečeno se može odnositi i na političke stranke ili društvo općenito.
Nedostižno? Da, u situaciji u kojoj imate top menadžment koji se ulizuje prvom čovjeku i kaskadira takvo ponašanje po svim organizacijskim razinama.
Pitanje je koju vrijednost netko daje i koju vrijednost tvrtka dobiva, ako njeno vodstvo osobno žudi za prihvaćanjem? Ako osoba želi da joj se govori samo ono što joj pomaže da se osjeća dobro, koliko je takva osoba u dodiru s realnošću prilikom donošenja važnih poslovnih odluka?
Jako puno ljudi misli da kada netko ima problem s egom, da problem postoji upravo zato što je ego prejako izražen. Potraga za prihvaćanjem u opisanim pitanjima koja smo postavili može biti upravo znak da je ego preslabo izražen, može ukazati na nedovoljnu asertivnost osobe i slabost koju na taj način pokušava sakriti u vrlom poslovnom (a i drugom...) svijetu.
Svejedno da li smo na strani koja traži ili prima prihvaćanje, ako previše žudimo za njim, samo smo podložni prihvatiti neiskrene komentare ili neistinite informacije, a upravo takvim ponašanjem povećavamo mogućnosti odbijanja.
Prije nego što jasno i glasno izrazite sveopće gađenje nad beskičmenjacima (ali i istim takvim šefovima koji isto čine, samo jednu stepenicu više), razmislite i sami o sebi.
Zdravlje Vaše korporativne kulture, razgovora s kolegama na poslu, ali i u krajnjem slučaju Vaša osobna karijera može zavisiti od tri prethodno nabrojana elementa:
1. Otvorenost
Otvorenost ima puno lica, u ovom slučaju možemo je definirati kao sposobnost otvorenog slušanja drugih, mogućnost da bez gubitka samopouzdanja otvoreno slušate i razmišljate o raznim prijedlozima i idejama. Pretvara poriv "ja" u "mi" – i to u vrijeme kada je potrebno, gdje je potrebno i s pravim - razlozima. Upravo takva vrsta otvorenosti uz dozu poniznosti je podcijenjena, iako se može izdvojiti kao izražena crta u pravih lidera. I to kao prvi refleks, ne u smislu žaljenja za propuštenim prilikama.
2. Radoznalost
Kada uz poniznost otvorite put novim idejama, upravo radoznalost daje hrabrosti i volje za preispitivanje mišljenja, stavova ili odluka. A i kreativnost izvire iz radoznalosti...
3. Istinoljubivost
Za razliku od istine, koja se odnosi na činjenice ili na stvarno stanje, istinoljubivost je potraga za istinom, akcija a ne vrijednost. Istinoljubivost je važna liderima poput vizije, integriteta, strasti – ona je svjetlo koje otkriva istinu skrivenu u sjenama navika i "sigurnih područja".
No, u situaciji u kojoj se navedeni elementi čine daleko nekoliko svjetlosnih godina od Vašeg šefa i situacije u kojoj razmišlja da li unaprijediti Vas ili kolegu koji ga dočekuje poslijepodne na parkiralištu tvrtke kako bi "postavio još par pitanja vezanih uz projekt u tijeku", pokušajte se, barem, pridržavati nekoliko osnovnih pravila:
I ne zaboravite: ulizice nitko ne voli. Pa čak niti šefovi kojima se ulizuju – jednom kada to prepoznaju ili kada im prestane odgovarati.
