Medijski napisi o tome mogu li liječnici koji su zaraženi virusom HIV-a obavljati svoj posao te odredbe MUP-ova pravilnika koji propisuje da HIV-pozitivni ne mogu biti policajci, nameću pitanja do koje mjere osobe zaražene HIV-om imaju pravo na privatnost i koje poslove mogu obavljati te kakva su ljudska prava HIV-pozitivnih osoba.
Prema zakonima, ali i moralnim uzusima, svatko ima pravo na tajnost medicinske dijagnoze, pa tako ni zaraženi HIV-om nisu obvezni javno iznositi svoju dijagnozu.
Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu prava pacijenata Đula Sunara Rušinović kaže da se svakog pacijenta treba tretirati jednako, ali do granice koja ne ugrožava zdravlje drugih. Drugim riječima, dijagnoza se ne smije skrivati ako ugrožava zdravlje ili prava drugih.
To se odnosi i na liječnike. Naravno da i oni imaju pravo na privatnost, ali
trebaju procijeniti ugrožavaju li koga na svom radnom mjestu, zaključuje Sunara Rušinović.
Predsjednik Vladina ureda za ljudska prava Luka Mađerić upozorava da se prozivanjem HIV-pozitivnih liječnika ugrožavaju njihova ljudska prava. Osoba zaražena HIV-om može biti liječnik ili policajac, kategoričan je Mađerić, upozoravajući kako je javnost različito reagirala u tim slučajevima. Naime, MUP-ov pravilnik svi su bezrezervno osudili, dok je kod liječnika javnost podijeljena.
Mađerić također dodaje kako nema nikakvog razloga da se liječnici testiraju na HIV. Obvezno testiranje za neku skupinu ili zanimanje ne može se uvesti bez dokaza o riziku ili opasnosti od širenja HIV-a jer bi to bilo kršenje ljudskih prava, objašnjava Mađerić. Ako se testiranje ne traži od pacijenta, nema logike da ga se traži od liječnika, jer bi u tom slučaju to bila diskriminacija, kategoričan je.
(V.K.)
Izvor:
Vjesnik
