Detektivi imaju više posla zahvaljujući poslodavcima.
"Kriza je doprinijela da se poslodavci hoće riješiti nepotrebnih troškova, od utvrđivanja stvarnih mjesta stanovanja da ne bi plaćali posebne putne troškove pa do lažnih bolovanja", rekao je Hini Siniša Patačko, jedan od dvadesetak hrvatskih licenciranih detektiva koji je vlasnik Privatne izvještajne agencije (PIA) i predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske.
Poslodavci po njegovim rječima više nisu skloni tolerirati takvo ponašanje zbog čega su detektivi, čiji je rad u Hrvatskoj reguliran posebnim zakonom od 2009., dobili više posla. Provjere potencijalnih poslovnih partnera prije sklapanja ugovora većinom traže strane tvrtke koje zanima njihovo poslovanje, bonitet, uprava, mogući utjecaj politike, kao i povezanost s kriminalom. Strane tvrtke imaju drugačiju praksu, a kod provjera uprava posebno su osjetljivi na to ima li netko od članova problema s alkoholom, drogom ili kockom, što bi moglo loše utjecati na posao.
Vlasnik detektivske agencije „Shark“ Goroslav Šmaguc, koji se tim poslom bavi 16 godina, kaže također da su njihove usluge više prepoznala poduzeća. U posljednjih desetak godina uglavnom su se fokusirali na pravne osobe, odnosno na koorporativnu sigurnost, zaštitu intelektualnog vlasništva i sigurnosni konzalting, ali svoje usluge i dalje pružaju građanima koji im gotovo u istom omjeru dolaze kao i prije šest ili sedam godina.
Građani detektive angažiraju, primjerice radi prikupljanja podataka i dokaza kad trebaju pravnu pomoć pred sudom ili kad u ovršnom postupku radi naplate svojih potraživanja trebaju otkriti podatke o dužnikovoj imovini, adresi ili radnom mjestu, rekao je Šmaguc. Ima slučajeva kad detektive angažira bračni partner zbog sumnje u nevjeru, kad ih unajme roditelji da im istraže djecu zbog devijantnog ponašanja ili kad ih se unajmi zbog traganja za nestalim osobama.
Detektivi, kojima je zakonski dozvoljena pratnja, prismotra i snimanje na javnom mjestu ponekad se u poslu susreću s bizarnim i neobičnim zahtjevima svojih klijenata. Ljudi s bizarnim zahtjevima ili razmišljanjima po njegovim riječima obično dolaze kod nagle promjene vremena, a uvjereni su, primjerice, da imaju sonde u zidovima ili da ih netko prati i prisluškuje.
Šmaguc se prisjetio žene koja mu se požalila da je netko stalno prati, a pošto su nakon par dana kontrapratnje utvrdili da je nitko ne prati ona je i sama prihvatila to kao istinu. „Kad je sama iz izvještaja i fotografija vidjela da je nitko ne prati onda joj je laknulo i rekla je: Eto sad vam moram priznati, godinama idem kod psihijatra, ali vi ste me izliječili“, ispričao je detektiv.
Detektivi kažu da se nisu susretali s opasnim situacijama jer sve unaprijed nastoje pipremiti, no rad na terenu i pratnje osoba znaju biti naporne ili dosadne. Detektivski posao je kreativan i za sto predmeta treba sto različitih pristupa i zahtjeva diskreciju. No sjediti u autu po deset sati, nije baš ugodno, a zna se dogoditi da za tren propadne cjelodnevno čekanje. To nije nalik na scene iz filma u kojima se stvari događaju velikom brzinom.
„Nije baš toliko dinamično kako na filmu. Kad na filmu gledamo detektive odmah se nešto desi čim oni dođu, odmah netko izađe van iz zgrade, a to nije tako u stvarnosti“, zaključuje Patačko. U pratnji osoba, koja ponekad uključuje i jurnjave automobilom, treba sudjelovati više vozila i detektiva koji se kroz duži period moraju izmjenjivati. „Naravno, sve mora biti neupadljivo“.
Uobičajena detektivska oprema su fotoaparati i videokamare s velikim optičkim zoomom, naoružanje, mobitel i automobil, a detektivi imaju pravo obavljati službene razgovore, dok su im tijela javne uprave dužna davati tražene podatke.
U Hrvatskoj djeluje 15-ak licenciranih detektivskih agencija, dok stotinjak ljudi ima uvjete za detektivski posao, ali ih samo dvadesetak posjeduje i detektivsku značku. Udruga privatnih detektiva Hrvatske upozorila je da se u posljednje vrijeme na tržištu detektivskih usluga pojavljuju razne zaštitarske i druge tvrtke koje nude usluge privatnih detektiva a da za to nemaju potrebna odobrenja.
Na razini udruge detektiva načelno je dogovorena cijena terenskog rada, koji se po satu bez PDV-a naplaćuje dvjesto kuna plus tri kune za trošak vozila po kilometru, dok dogovorena cijena protuprislušnog pregleda po prostoriji iznosi 2200 kuna, no taj iznos ovisno o veličini može odstupati. Cijene ostalih usluga formiraju se prema procjeni, a ovisno o složenosti i obujmu detektivski poso koji može potrajati godina, klijenta može stajati i više od sto tisuća kuna.
Cijeli članak na Glas Istre.
