Uz brojne prednosti, ovakav način rada, s kojim su se mnogi susreli tek nedavno, donio je određene izazove koji su ostavili traga na naše odnos s ukućanima.
Najznačajnija promjena koju nam je pandemijsko doba donijelo jest, bez ikakve sumnje, remote rad.
Oko njega se lome koplja, o njemu se priča, a nekima je postao standard makar dio tjedna. Mnogi parovi dugo su sanjarili o tome da rade od kuće ili remote, možda iz ugodne planinske kolibice. Spajaju ugodno s korisnim – druže se i zarađuju, odakle god žele i zajedno. Stvarnost često nije takva. Neki su parovi ‘razdvojeni,’ odnosno jedna osoba radi remote, a druga iz ureda. Na prvi pogled to nije osobit problem. No, parovi su se počeli sukobljavati upravo zbog lokacije rada, prenosi women in adria.
“Nevjerojatno sam ljubomorna”
Na društvenim su mrežama mnoge žene podijelile nezadovoljstvo time što njihovi partneri rade remote, dok one i dalje ustaju rano i odlaze na posao. Neke navode osjećaj ljubomore, kao i sukobe, piše Fortune.
„Nevjerojatno sam ljubomorna na vrijeme koje imaju za vježbanje, putovanja, kućanske poslove i koliko se čine sretnijima,“ napisala je jedna.
Još jedna se požalila na to što kućanski poslovi i dalje padaju na nju. Nakon radnog dana, redovito bi se vratila u prljav stan, morala otići po namirnice i kuhati. Imala je malo vremena za odmor. „Rekla bih mu: ‘imao si cijeli dan da to napraviš.’ Tako me to naživciralo.“ Njezin je partner shvatio poruku i uključio se u kućanski rad, no unatoč tomu što je više ne čekaju kućanski poslovi, priznaje kako je i dalje nesretna i zavidna.
Bračna i obiteljska savjetnica Michelle Tangeman ističe kako ljubomora može dovesti do prijezira. Kad bolje analiziramo na što su žene iz navedenih priča ljubomorne, u pitanju nije nužno lokacija rada koliko činjenica da moraju raditi i kad se vrate doma. Treba se zapitati je li ljubomora usmjerena na vrstu rada ili na percepciju da osobe koje rade remote imaju više slobodnog vremena.
Činjenica je da osobe koje putuju do ureda troše dodatno vrijeme – sat ili dva koje osoba koja je kod kuće može iskoristiti na kućanske poslove.
„Trebam se obući i dotjerati, a moj suprug ne mora niti uključiti kameru,“ napisala je još jedna žena, zaposlenica neprofitne organizacije, na društvenim mrežama. „Razmišljam o traženju novog posla. Teško je ne vidjeti prednosti.“, Ističe kako je petkom iscrpljena, dok njezin suprug, web dizajner, nije. On petkom izlazi na piće i večere s prijateljima.
Druga žena dodaje kako je, ubrzo nakon povratka u ured, promijenila posao.
Vodi li remote rad u burnout?
S druge strane, remote radnici su također progovorili o ‘drugoj strani medalje.’ Mnogi se osjećaju usamljeno bez fizičke blizine uredskih kolega, pa čak i stranaca u javnom prijevozu, a dvije trećine remote radnika radi duže i češće misle na posao. Prostorija u kojoj rade zapravo im postaje ured, stoga se teško mentalno ‘isključiti’ i opustiti.
To što ne moraju putovati na posao i s posla rezultira pogoršanjem sjedilačkog načina života što je loše ne samo po zdravlje osobe, već je čini depresivnom i frustriranom, piše Forbes. Dodatno, kritiziranje remote rada dosta je često, a dislocirane se radnike često manje ozbiljno doživljava.
Nešto je to što freelance radnici ističu već godinama, uz to što se njihov rad svodi na hobi iako im donosi staž, zaradu i obaveze.
Nedavno istraživanje Future Foruma usporedilo je radnike iz iste industrije koji rade posve iz ureda, hibridno i posve remote. Uredski radnici najmanje su bili zadovoljni balansiranjem privatnog i poslovnog života, te su osjećali najveći stres, a remote radnici privatnim i poslovnim životom su bili najzadovoljniji i osjećali najmanje stresa. Osobe na hibridnom sistemu uvijek su bile negdje u sredini.
Ipak, neka istraživanja pokazuju kako remote radnici češće doživljavaju burnout – između 67 i 77 posto, ovisno o istraživanju. Svakako, osjetno više od polovice.
Sve ove rezultate treba uzeti s rezervom. Ovisno o uzorku, vremenu, industriji i okolnostima pod kojima je istraživanje provedeno, rezultati će se razlikovati. Hipoteza može biti prihvaćena ili opovrgnuta, no za generalizaciju je potrebno puno više.
Privatni će život uvijek biti prioritet
Nezadovoljstvo uredskim radom je već postao standard. I prije masivnog prelaska na remote ljudi su se žalili na vrijeme koje provode u javnom prijevozu ili autu, vrijeme u koje moraju ustajati, teže su stizali na treninge, edukacije, druženja. Prelaskom na remote mnogima se otvorio posve novi pogled na život i rad. Obveze su postale drugačije, vremena je bilo više. Mnogi su radili i duže jer ipak ne troše vrijeme na putovanje s posla – razlog zbog kojeg će mnogi odmah u 16:00 zaklopiti laptop i otići, naročito ako koriste javni prijevoz.
Naravno da će se javiti zavist u odnosu na partnera koji radi iz udobnosti vlastitog doma ili pak kafića ili parka na lijepi dan. Još je gore ako se vratite u stan koji morate pospremati iako nered uopće nije vaš, a večeru trebate skuhati umjesto da vas čeka na stolu.
U konačnici je sve stvar preferencije, no činjenica je da su zahvaljujući pandemiji mnogi shvatili što zaista žele. Ako osoba koja želi raditi van ureda, mora raditi iz ureda, bit će nezadovoljna, a to će nezadovoljstvo ispoljavati na partneru koji radi odakle želi. Ovo zapravo nije bračni problem niti problem ‘rata spolova,’ već problem nezadovoljstva na poslu koji jednostavno drugačije izgleda. Ljudi će biti frustrirani ako netko njima blizak ima nešto što oni jako žele. Na gore iskazanim primjerima uistinu je vidljivo kako će radnici doista tražiti drugi posao kako bi poboljšali svoj privatni život.
Velika većina ljudi radi za život, a ne živi za rad. Privatni će život stoga uvijek imati prednost nad poslovnim. Pitanje je samo koliko je poslodavaca to spremno shvatiti.
Izvor: women in adria
