U globalnoj tržišnoj borbi ratovi se ne vode puškama, nego informacijama, a najjednostavniji način dolaska do njih je – špijuniranje. Iako su najčešća meta krađe informacija softverski programi i formule novih lijekova velikih svjetskih korporacija, špijuniranje konkurencije nije strano niti hrvatskim kompanijama.
Posljednjih godina u modu je ušao pojam "business intelligence" – proces koji obuhvaća legalno prikupljanje javnih i svima dostupnih podataka etičkim sredstvima, njihovu analizu i donošenje zaključaka o trendovima na tržištu i planovima konkurencije.
Profesor na Visokoj školi Libertas tvrdi da se sustavnim praćenjem i analiziranjem medija, interneta ili prikupljanjem podataka od pojedinaca koji posjeduju određena znanja može doći do gotovo svih informacija koje poslovnom subjektu omogućuju da prepozna namjere konkurenata kao i da izbjegne poslovne opasnosti i prijetnje.
Zanimljiv je primjer Japanaca koji su, na osnovi debljine rđe na tračnicama između proizvodnje i skladišta, uspjeli doći do podataka o dnevnoj proizvodnji automobila u jednoj američkoj tvornici. Iako zvuči kao znanstvena fantastika, samo taj podatak omogućio im je da izračunaju koliko kompozicija prevozi automobila dnevno te kako često prolazi tim potezom.
Bez obzira kako tehnološki štitili poslovne tajne, one su uvijek u rukama ljudi i najčešće ih konkurenciji otkrivaju sami zaposlenici - objašnjava Romeo Vrečko, predsjednik Uprave Centra za poslovne informacije, te nadodaje da je najbolji način za provjeru lojalnosti radnika i njihove motivacije - poligraf.
Za značajne pozicije, tvrtke traže i pomoć detektiva kako bi dobile detaljne informacije o budućem zaposleniku. Bankama i drugim novčarskim institucijama lojalnost zaposlenika iznimno je važna. Samo jedan čovjek u takvim sustavima može napraviti milijunske štete. Poznat je primjer djelatnika jedne banke koji je zaokruživao treću decimalu računa klijenata na nulu i na taj način prebacivao goleme svote novaca na svoj račun.
Iako je izraz "znanje je moć" postao menadžerski klišej, vrijednost informacija u globalnoj tržišnoj utrci ne može se poreći. Pitanje je samo hoće li se kompanije u svojem pribavljanju povoditi za Machiavellijevom teorijom i trenirati zaposlenike da poput tajnih agenata špijuniraju konkurenciju, ili će se pak osloniti na legalna i etička sredstva.
Najbolji odgovor, zapravo protupitanje na pitanje isplati li se nezakonitim sredstvima biti korak ispred konkurencije, vjerojatno je ponudio Douglas Bernhardt, jedan od svjetskih autoriteta "business intelligence-a": Bi li kompaniji i njezinim klijentima bilo ugodno da se zbog takvih poteza nađu na naslovnici visokotiražnih novina?
Biznismeni su po svojoj prirodi skloni riziku. Nekima opasnost pojavljivanja na naslovnicama ipak neće biti prepreka da iskoriste neki od instrumenata starog arsenala.
(T.K.)
Izvor:
Liderpress
