Je li stiglo vrijeme kućanica? Je li ženama dosta dvostrukog radnog angažmana: kod kuće i na poslu? Jesu li žene toliko preopterećene da će se češće nego prije, ali ne isključivo zbog ekonomske prisile, odlučivati ostati kod kuće i brinuti se za obitelj?
Odgovor nije jednostavan. Prošlih gotovo pola stoljeća broj zaposlenih žena dramatično je rastao, žene su postale motor ekonomskog razvoja, potičući snažnu transformaciju društva i pogotovo obitelji. Ali od kraja devedesetih, postotak žena koje rade stagnirao je, kako u Americi tako i u Europi i u našoj zemlji. U Hrvatskoj udjel žena u ukupnoj radnoj snazi povećavao se od ranih pedesetih, kad je on u zaposlenosti tadašnjeg tzv. društvenog sektora iznosio samo oko 25%, sve do 1997. kad je dosegao najvišu razinu od 46,0 posto.
Za to vrijeme, žene su izgradile novi stil života, odvajajući sve više vremena za posao i karijeru. Obrazovale su se, kasnije se udavale i rađale manje djece. Paralelno su obavljale kućanske poslove, uz veću ili manju pomoć muškaraca. Jesu li se umorile? Je li takav stil života ipak prezahtjevan za zaposlene majke?
Neki američki sociolozi smatraju kako je možda došao kraj spolnoj revoluciji na poslu. Međutim, naši se stručnjaci ne slažu. Pročelnica Odsjeka za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta prof. dr. Nadežda Čačinović smatra kako uloga kućanice nikad nije dobra za ženu, pa i obitelj, jer biti kućanica znači neplaćeno raditi, biti ovisna i u neravnopravnom odnosu prema muškarcu.
U Njemačkoj je tradicija da žena ostaje kod kuće kad rodi, a ipak više rađaju Francuskinje koje imaju običaj raditi, navodi prof. dr. Nadežda Čačinović primjer koji opovrgava uvriježeno mišljenje kako su nezaposlene žene bolje supruge i majke, uvjerena kako broj kućanica neće rasti ni u Europi ni kod nas.
Europski gospodarski planovi na njezinoj su strani. Europsko vijeće 2000. u Lisabonu postavilo je za cilj povećanje stope zaposlenosti žena u Europskoj uniji s tadašnjih 54 na 60% do 2010., što znači privlačenje dodatnih 10 milijuna žena na tržište rada. Razlog je jednostavan: povećanje ekonomske aktivnosti žena donosi petinu godišnjeg rasta BDP-a u Europskoj uniji. Danska, Švedska, Finska, Nizozemska i još neke europske zemlje već su postigle zacrtanu stopu. Drugim riječima, u bogatim nordijskim zemljama, s tradicionalno kvalitetnom socijalnom politikom, kućanica je - sve manje.
Slično je i kod nas, tvrdi poznati demograf prof. dr. Anđelko Akrap sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. U svom istraživanju iz 2004. pokazao sam da Hrvatska ima čak i višu specifičnu stopu ekonomske aktivnosti žena od prosjeka 17 europskih zemalja, kaže prof. dr. Akrap.
Ipak, postavlja se pitanje što se dogodilo u posljednjih sedam, osam godina otkad udio žena u ukupnoj radnoj snazi stagnira? Čini se da, za razliku od prijašnjih vremena, žene treba nagovarati da se zaposle. Sociologinja Suzanne M. Bianchi s američkog Sveučilišta Maryland smatra kako se ženama desilo "previše rada". Djeca trebaju vrijeme, posao uzima vrijeme, a dan ima samo 24 sata. Događa se konflitk koji žene ponekad odlučuju riješiti tako da se odriču karijere. Premda možda izgleda kao dobrovoljna odluka, u biti je prinudna, jer nije uzrokovana promjenom stava - žene i dalje vole i cijene ekonomsku neovisnost koji im pruža vlastita zarada, ali ne stižu sve.
Primjer skandinavskih zemalja pokazuje, međutim, da ima načina kako se ženama može pomoći i ujedno ih zadržati na poslu. Kvalitetna društvena skrb za djecu, fleksibilni uvjeti rada poput posla na pola radnog vremena i sl. omogućuju ženama da rade, a da obitelj ali i društvo u cjelini ne stradaju.
Zbog pronatalitetne politike, bilo bi dobro kad bi se dio žena mogao povući određeni broj godina s posla kao što je tradicija u bogatim društvima kakve su Sjedinjene Dræave ili Švicarska, ali zbog neoliberalnog koncepta ekonomije to ne očekujem kod nas, naglašava prof. dr. Anđelko Akrap.
Možda žene koje su se bogato udale stvaraju lažnu sliku u javnosti o rastu broja kućanica? Njih je vrlo malo i one zapravo nisu kućanice, jer u pravilu zadržavaju svoju javnu funkciju, tvrdi prof. dr. Nadežda Čačinović, navodeći primjer bogatih američkih kućanica kojima je omiljena aktivnost kretanje u javnosti i provijedanje kako žene trebaju ostati kod kuće. Čak i radnice na vrlo teškim i slabo plaćenim poslovima zažale kad daju otkaz, naglašava profesorica Čačinović.
Nataša Vlašić
