U organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca (HUP)
i Međunarodne organizacije rada (ILO) u utorak je održan seminar pod nazivom Fleksibilnost – sigurnost – fleksigurnost: kakvu ravnotežu odabrati?, koji je financiralo belgijsko Ministarstvo zapošljavanja i rada.
Seminar je namijenjen hrvatskim poslodavcima, članovima HUP-a, s ciljem pripreme poslodavaca
i ostalih socijalnih partnera za raspravu o reformi hrvatskog radnog zakonodavstva. Sudionici su upoznati s najnovijim raspravama u Europskoj uniji u području fleksibilnosti i fleksigurnosti, stavovima ILO-a o toj problematici te primjerima zemalja koje su provele značajne reforme na tržištu rada temeljene na ta dva principa.
Koncept fleksigurnosti je sveobuhvatna politička strategija koordiniranih
mjera za promociju fleksibilnosti na tržištu rada, modernizacije organizacije rada i radnih odnosa te očuvanja razine socijalne zaštitite i sigurnosti u zapošljavanju. Fleksigurnost upotpunjava različita područja djelovanja, a uključuje zakonski okvir za zapošljavanje, stupanj razlikovanja različitih
vrsta posla, posebice zapošljavanje u odnosu na samozapošljavanje,
mjere aktivne politike tržišta rada te naknade u slučaju nezaposlenosti.
Predsjednik HUP-a Đuro Popijač osvrnuo se na najveće probleme u
hrvatskom radnom zakonodavstvu te na suradnju sa socijalnim partnerima.
Trebamo se dogovoriti kojim smjerom ćemo dalje, potrebno je usuglasiti mišljenja vezana za otkazne rokove, procedure te odnos pravne države prema poslodavcu, ističe Popijač i dodaje kako je moguća pomirba gledišta sindikata i poslodavaca.
Ako cijela Europa uspijeva u tome, moramo i mi odlučan je direktor HUP-a koji smatra da će se morati stvoriti hrvatski model za definiranje poslovanja. Direktorica radno-socijalnih odnosa HUP-a, Jasna Kulušić pak tvrdi da je zakonodavni okvir dobar, no da socijalni dijalog ostaje u granicama površnosti.
Tripartitne dijaloge - sindikati, polodavac, Vlada- treba poboljšati, posebice u odnosu s Vladom, ističe te dodaje da je onaj bipartitni dijalog, između sindikata i poslodavaca često staromodan.
Nedostaje inovativnih pristupa problemima, a rijetko se javlja volja za mijenjanjem suštinskih stvari, smatra Kulušić.
Hrvatska prije ulaska u EU mora raditi na fleksibilizacija tržišta rada na više područja, a jedno od njih je organiziranje radnog vremena koje se, usprkos mišljenju uvriježenom u javnosti, ne odnosi na moguće smanjenje broja radnih sati ili produljenje godišnjeg odmora, naglašava Kulušić.
Moramo gledati širi kontekst i postaviti drukčiji način računanja radnog
vremena, primjerice podijeljenog kroz sedam dana, kaže diplomirana pravnica te dodaje da računanje radnog vremena proizlazi iz Unijine direktive za organiziranje radnog vremena. Uz radno vrijeme, u hrvatskom zakonodavstvu problem je i u računanju otkaznih rokova jer ne postoji mogućnost prekida otkaznog roka.
To je za poslodavca neprihvatljivo jer se maksimalni otkazni rok u trajanju od šest mjeseci, zbog bolovanja ili korištenja godišnjeg odmora može produžiti
i na godinu i pol, pa poslodavcu ostaje radnik koji mu nije potreban, zaključuje Kulušić koja smatra da je naš sustav radnog zakonodavstva djeluje slično kao i europski, no različit je po sadržaju s "rupama" koje omogućuju razne manipulacije.
Osim Kulušić, na seminaru je izlagao i Viktor Gotovac profesor na katedri radnog i socijalnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, Klaas Soens iz belgijskog saveza poduzeća, Greet Vermeylen iz Europske zaklade iz Dublina, Sandrine Cazes-Chaigne iz ILO-a, Peter Tomek iz Saveza austrijske industrije, Jan Denys iz belgijske tvrtke Randsta te Roberto Suarez iz Konfederacije španjolskih organizacija poduzetnika.
(T.N.)
