Osjećate li zaista kako je biti u "tuđim cipelama"?
Empatija – to je ta čudesna karika koja često nedostaje u obiteljima, u školama, među starijim tinejdžerima, a možda i najviše na radnim mjestima. Kao što možete i sami vidjeti i osjetiti, a pratite i u medijima iz dana u dan – alarmantno je nedostatna. Nedostaje ponekad i kod ljudi koji su svjesno odabrali profesiju kako bi mogli pomagati drugima: čak i najbolji doktori ili medicinske sestre mogu naučiti kako poboljšati ovu svoju odliku, onu koja pripada i u područje emocionalne inteligencije.
Empatija je nesvjesno znanje o tome što drugi osjeća. Ona pripada izvornim osobinama ljudske duše. Empatija je sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja druge osobe i razumijevanje njenog položaja (npr. patnje, ugroženosti) na osnovi percipirane ili zamišljene situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Uživljavanje npr. u socijalne uloge drugih.
Empatija je osnovni preduvjet društvenosti, tj. socijalizacije. (prema V. Gruden). Uz to, empatija je i ključna odlika lidera: istinski lider ima sposobnost da krizni događaj pretvori u priliku za rast i razvoj. A ključ u stvaranju ozračja povjerenja je upravo empatija. Inspirirati druge je također važna odlika lidera, i to ona koja ovisi o sposobnosti osjećanja empatije prema onima koje namjeravate voditi.
Zašto empatija?
U ovim danima kada se kriza osjeća, čita, piše, gleda i živi, kada raste jaz između menadžmenta i radnika, političke elite i puka, a broj nezaposlenih se polako ali sigurno bliži brojci od 300.000 ljudi, empatija zaista jest upitna. Alarmantan broj radnika misli da njihovim menadžerima i tvrtkama nije uopće stalo do njih i to sasvim sigurno ostavlja posljedice i na njihov rad (istraživanja provedena pri odabiru najboljih poslodavaca, MojPosao 2009.). Kakve su posljedice na rad? Čitajte: osjetne, i to na produktivnost. A to boli, zar ne?
Menadžere su godinama učili da suspregnu emocije i koriste se hladnim razumom, po principu "To je posao, nije osobno". E pa jeste, osobno je! Isti ti i takvi menadžeri izgubili su dodir s radnicima, dobavljačima i kupcima zato što žive u staklenicima svojih ureda, okruženi odabranicima ili odabranicama, donoseći odluke koje se temelje na elektronički dostavljenim izvještajima. Zanima vas kolika je razina empatije unutar vaše tvrtke? I to možete provjeriti, na stranicama www.wiredtocare.com, koje su posvećene misiji da tvrtke shvate kako njihov uspjeh ovisi ne samo o hladnom razumu, već i o razumijevanju.
U boljim ekonomskim vremenima menadžerima je na raspolaganju mnoštvo alata kojima mogu graditi dobre odnose s radnicima, a u vrijeme "debelih krava" nekako se rijetko oslanjaju na povjerenje. Sada, kad je teško, mnogi od svojih radnika traže da im vjeruju. Traže da se radi više za manje novca, da se više zalažete u težim uvjetima rada, ne tražite kruha nad pogačom – a sve u nadi da će na kraju, providnošću Božjom, sve nekako dobro završiti.
S druge strane i Vi, kao menadžer, tražite povjerenje u odluke koje donosite i akcije koje poduzimate. Kao lider trebali biste razmisliti i o utjecaju kojeg imate na živote svojih zaposlenika. I to tako da stanete i dobro, dobro promislite. Sjetite se što odgojiteljice u vrtiću govore djeci koja su napravila pogrešku u odnosima s drugom djecom: "Kako bi se ti osjećao/osjećala da tebi netko drugi napravi isto?"
Krenimo onda sami od sebe. Kako možemo postati više empatični? Evo nekoliko smjerova koje sami možete preispitati:
Empatija je stvar izbora. Vi imate mogućnost tog izbora – donijeti odluku da se pobrinete o nekome, pomognete, saslušate, razumijete, budete prisutni, gradite mostove među ljudima. Empatijom vraćate svoju humanost, ali dajte je i drugima. Nije li to lijep poklon, pogotovo u vrijeme darivanja?
