Iva Lovrinov apsolventica je na Ekonomskom fakultetu u Rijecu, smjer marketing. Završila je i prediplomski studij kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Već 15 godina se profesionalno bavi odbojkom i vodi školu odbojke za djevojčice u dobi od 10 do 14 godina. Završila je i tečaj za trenera, te turističkog pratitelja. Radila je na brojnim projektima na fakultetu, u studentskoj službi i kao demonstrator. Voli putovanja, životinje i matematičke mozgalice.
Što te motivira i veseli u životu?
Motivira me uspjeh. Nije da ne znam za neuspjeh, ali sviđa mi se i volim kada napravim nešto dobro. To mi je zapravo najveći motiv, kako za obrazovanje koje sam stekla, tako i za daljnji razvoj u životu.
Koje su ti strasti?
Volim se baviti sportom, to me opušta i pomaže mi da izbacim negativnu energiju iz sebe. Volim bilo kakve natjecateljske, društvene igre - karte, pictionary i slično. Volim izlaziti, zabavljati se i pjevati, iako mi to baš ne ide najbolje. Volim životinje – konje, pse – jer me opuštaju.
Čemu se nadaš u budućnosti?
U bliskoj budućnosti se nadam da ću brzo završiti fakultet, na kojem mi je ostao još samo diplomski rad. I nadam se da ću naći posao u svojoj struci, koji će me ispunjavati i na kojem ću moći pokazati sve svoje sposobnosti te gdje će se moje sposobnosti i vještine cijeniti.
Kako si se odlučila za studij kulturologije i marketinga i čime bi se željela više baviti?
Često me ljudi pitaju zašto sam završila dva fakulteta. A odgovor je jako jednostavan – nisam se mogla odlučiti. Znala sam što neću, a u Rijeci nije toliko veliki izbor i ostao studij marketinga, što sam oduvijek željela, i kulturologija koja je tada bila novi smjer, koji je zvučao zanimljivo, tako da sam probala i svidjelo mi se. Definitivno bih se više željela baviti marketingom. Oduvijek me zanimalo kako funkcioniraju reklame i zapravo bilo kakvo prezentiranje u javnosti. Ali ni kulturalni studiji nisu samo klasična kulturologija, već se mnogo uči o medijima i odnosima moći, tako da mogu reći da sam dosta o marketingu naučila upravo na kulturologiji.
Baviš se mnogim aktivnostima uz studij. Koja si iskustva kroz njih stekla i što si iz njih naučila?
Kada sam počela raditi na projektima na fakultetu, u studentskoj službi i kao demonstrator, naučila sam kako se ophoditi s ljudima, kako s nadređenima, tako i s kolegama. A najvažnije je da sam naučila kolika je važnost dobre radne okoline. Posao može biti odličan, izazovan, dobro plaćen i zabavan, ali ako odnos s kolegama nije korektan, to nije dobro. Mnogo je lakše funkcionirati i na nekom malo lošijem poslu ako je okruženje oko tebe u redu.
Kako si uz studij našla vremena za sve aktivnosti kojima si se bavila?
Moram priznati da sam na studiju imala više vremena nego u srednjoj školi i nikada mi nije bio problem rasporediti vrijeme. Na fakultetu sam aktivnija posljednje dvije, tri godine, kada sam samo na Ekonomskom fakultetu, jer dok sam bila paralelno na Ekonomskom i Filozofskom fakultetu bilo je dosta teško uskladiti sve obaveze, još sa sportom uz to. Ali zadnje tri godine kako imam malo više vremena volim se posvetiti projektima na fakultetu, jer mislim da svatko od nas treba raditi na sebi i svi ti projekti van nastave te dodatno obogaćuju, a i nekako sama nastava ne predstavlja izazov. Fakultet te i uči da nemaš samo nastavu nego da nađeš nekakve druge motive i uvijek se nađe vremena za sve - i vremena i volje.
Već se dugo baviš odbojkom. Što si naučila baveći se sportom?
Sport je fantastična stvar za sve. Ne kažem da se svi moraju profesionalno baviti sportom, ali mislim da bi se sva djeca trebala, ako ne sportom, baviti nekom timskom aktivnošću, poput plesa ili nečega sličnog. Sport socijalizira ljude, što sam vidjela na svom primjeru, ali i kod djece koju treniram. Djeca se tako maknu iz svog nekakvog koncepta razreda koji znaju i koji je zapravo jedino društvo u kojem se oni kreću i na neki način im se nametne druženje sa starijima i s mlađima, koji nisu u istoj dobnoj skupini i nisu u istoj školi te se nauče snalaziti u novim situacijama i raditi u timu, kao i poštivanju autoriteta.
Vidiš li se u budućnosti možda u sportu?
Da, ali ne aktivno. Odgovara mi i opušta me rad s djecom, međutim mislim da bi radu s djecom trebalo posvetiti mnogo vremena, a nisam sigurna koliko bih se tome, uz sve svoje ambicije, mogla kvalitetno posvetiti, tako da ne vjerujem da ću se u budućnosti ozbiljnije baviti sportom.
Možeš li opisati svoj idealan posao?
Posao bi mi trebao biti izazov, tako da mogu iskazati sve svoje sposobnosti i vještine. Ne bih voljela imati previše moći, jer sama moć donosi preveliki rizik. Možda s godinama i iskustvom promijenim mišljenje. Voljela bih imati dobru plaću, ali prije svega redovitu. A prvenstveno mi je da netko cijeni moj trud i rad i da se to izrazi, bilo u obliku usmene pohvale, ili nekom drugom vrstom motivacije i nagrade. Voljela bih imati ugodno radno okruženje i dobro se slagati s kolegama. Voljela bih da mi je radno vrijeme definirano, ali nije dobro ni da je strogo definirano.
Kako je živjeti u Rijeci i da li bi se bila spremna preseliti zbog posla?
Rijeka je jako opušten grad. Velik, ali ne prevelik i mentalitet ljudi je jako ugodan za život. Ljudi su dosta otvoreni. Problem je što je Hrvatska dosta centralizirana i u Rijeci nema prostora za napredak kakvog bi ja željela. Prije sam mislila da se ne bih bila spremna preseliti zbog posla, ali sada, iako to ne bih željela, i iako bih voljela naći posao koji me uveseljava u Rijeci, makar lošije plaćen, mislim da ću ipak morati. Teško da ću u Rijeci naći posao koji će me zadovoljiti, te mislim da je u Zagrebu mnogo veća ponuda i tržište mnogo veće i da je sve razvijenije nego u Rijeci. U inozemstvo za sada ne bih otišla.
Što bi rekla potencijalnom poslodavcu na razgovoru za posao, zašto bi baš tebe trebao zaposliti?
Mislim da sam sposobna mlada dama, da sam pametna i odgovorna. I spremna sam mnogo dati poslodavcu te sam lojalna. Volim izazove i teške situacije i istovremeno volim uspjeh u teškim situacijama, te ne vjerujem da će mi biti teško snalaziti se pred radnim zadacima. Otvorena sam i komunikativna, pa će sa mnom biti lako raditi.
