Upoznajte Roka Lukendu.
Učenik drugog razreda slavonskobrodske gimnazije Roko Lukenda svoju prvu mail adresu imao je već sa sedam godina. U školi je predavao drugima kada je bio 7. i 8. razred, bio je drugi na državnom CoSpace programiranju, mentorirao je mnoge ekipe, a preko Udruge Connect - IT educira mlađe učenike. Sudjelovao je na mnogim radionicama, a njegova predavanja redovito slušaju i puno starije kolege, pa i nastavnici Tehničkog odgoja... Roka poznaju svi, a samo je pitanje dana kada će za njega znati cijeli svijet. Ovih dana spava tek po nekoliko sati, svima koji žele kupiti masku poručuje da nije trgovac, a vizire šalje medicinskom osoblju...
U razgovoru za Gloriu, podijelio je svoja iskustva.
Roko, opet si čovjek koji je zasukao rukave... Izvanredne okolnosti natjerale su te za akciju, zašto si se odlučio izrađivati vizire?
Plastične vizire odlučio sam izrađivati poučen okolnostima koje su pogodile ostale zemlje koje se nose s COVID-19 problemom. Upoznat s nacionalnom akcijom u koju nisu uključeni samo studenti, nego i brojne firme organizirao sam i pozvao sve ustanove, pojedince, organizacije da organiziramo lokalnu akciju. Takva akcija pokrenuta je uz pomoć javnog širenja informacija na lokalnoj televiziji i u ostalim medijskim granama koje nalazimo na ovome području. Sukladno tome javio se određen broj ljudi, ustanova, organizacija, pa je tako i nastala lokalna akcija "3dekipaBrod".
Javili su se mnogi koji žele pomoći, kakav je osjećaj imati utjecaj?
Tako je, javili su se mnogi koji su ovoj akciji pripomogli uključivanjem u akciju. Također dobili smo razne pomoći od lokalnih firmi i pojedinaca u svrhu izrade vizira. Ovim putem zahvaljujem se svima, neću sve navoditi (nadam se da se neće ljutiti, jer je popis uistinu dug. Svi koji ovo pročitaju, a koji su pomogli onda će se prepoznati sami).
S 11 godina si već organizirao sajam robotike, danas aktivno pomažeš u smanjenju pandemije, kad se odmaraš?
Da, to je točno. S 11 godina sam pokrenuo prvi INNROBO-SEA DAY, a to je bilo 2016. godine na otoku Pašmanu. Odmora i nema baš puno, a i ako odmaram onda sigurno nešto dodatno radim jer odmor mi je ono sve čime se bavim. Odmor ne smatram ljenčarenjem i gledanjem TV-a ili igranjem videoigara. Odmor smatram slobodnim vremenom za unaprjeđenje kako vlastitog, tako i eventualnog tuđeg znanja (kroz razne radionice, predavanja, panele i sl.).
Koliko ti je teško u izolaciji?
U izolaciji mi i nije toliko teško biti. Sada to ne moram ići po sastancima pa je puno lakše. Stignem i do vrta malo za relaksaciju iako je i to sad upitno jer smo ozbiljno krenuli s proizvodnjom vizira pa je to sada prioritet. No, nedostaju mi prijatelji i druženje, kao i večernje probe sviranja u Folklornom ansamblu Brod.
Koliko ti treba vremena za izraditi vizir?
Trenutno smo print uspjeli smanjiti na nekih cca. sat i pol, no pomažu mi svi printajući doma dijelove. Te dijelove pokupimo i donosimo u ured Udruge INNCRO-IT (čiji sam dopredsjednik), te nakon toga sastavljamo vizir. Za pakiranje, slaganje, rezanje folije i gume, ispis uputa potrebno je po maski oko 30-ak minuta. Imam sreće pa je i tu moja obitelj koja mi puno pomaže oko maski, te sukladno tome imamo više pari ruku za bržu i kvalitetnije trenutnu proizvodnju.
Pojedinac može mijenjati društvo, imaš li već plan čime ćeš se baviti u budućnosti?
Da pojedinac može mijenjati društvo sam se uvjerio još kada sam krenuo na robotiku u Udrugu Connect-IT, gdje bi istaknuo Mladena Sudara koji je ne samo meni u mom razvijanju ideja/projekata/odrastanju pomogao ne samo lokalnoj sredini nego i šire. Neizmjerno sam mu zahvalan na tome.
Nedostaju li ti izlasci, košarku, vožnja biciklom?
Pa izlasci u prirodu i u kafiće mi nedostaju, oni u klubove ne jer ih izbjegavam još od upisa srednje škole. Nažalost košarkom sam se prestao baviti, radi potrebe vremena za obveze one koje me vode u smjeru kojem sam si zacrtao u životu. Vožnja biciklom uskoro kreće, nadam se što prije (čim završi izolacija). S najboljim prijateljem Dariom već zapisujemo i kreiramo neke lokacije u županiji, a možda i šire koje bi posjetili.
Roko je, inače, zaljubljenik u elektrotehniku, a aktivan je i u folklornom ansamblu.
Zašto si zaljubljen u robotiku?
Pa volim reći kako nije tu samo robotika, ona je samo pod kategorija svega toga u tom STEM i IT svijetu. Velik sam kreator i znatiželjan sam kako što funkcionira, nisam puki štreber koji će sjesti za knjigu i učiti kako što napraviti sa svojim rukama nego ću to započeti, pa ako krene po zlu naći rješenje kako ispraviti tu nastalu grešku. Tako sam ušao u ovaj svijet koji mi zanimao još od malih nogu.
Kad si shvatio da ti je to poziv?
Ljubav prema nečemu što mogu sam popraviti, stvoriti, napraviti pokazali su mi svi moji iz šire i uže obitelji koji su sudjelovali u mome odgajanju od početka. Ljubav prema STEM i IT svijetu pokazali su mi je moj pradjed Alojz i moji djedovi još s moje četiri godine kada sam započeo s prvim koracima u elektronici sastavljajući razne autiće, brodiće, ventilatore na daljinski i slično.
Za otkrivanje STEM i IT svijeta, zaslužni su njegov otac i djed.
Što si sve napravio samo za sebe, jesi stvorio neki patent?
Hmm…Čini mi se kao teško pitanje, no sve što stvorim volim podijeliti s drugima ili nekome prenijeti znanje. U prenošenju znanja okušao sam se još kao edukator starijima, svome uzrastu i mlađima u osnovnoj školi kada sam bio sedmi razred.
Imaš li listu što ćeš napraviti kad se bude moglo izlaziti?
Nekih prioriteta nemam. Vjerujem kao i svi, a to je posjetiti svoje prijatelje, poznanike. Upaliti drona, krenuti u školu, no ubrzo dolazi INNROBO-SEA DAY. Već smo zasukali rukave oko projekta, no pripreme na lokaciji Pašman kreću u lipnju. Nadam se kako će škola završiti na razuman datum ili da ću dobiti dopust (ako riješim sve predmete sa željenim rezultatom) da završim školsku godinu ranije kako bi možda ove godine projekt bar malo popravio i jednu od stavki u turizma ( bar u malom postotku toga arhipelaga).
Tko ti je uzor?
Uzor koji mi je prirastao srcu baš i nemam. Pratim sve one međunarodno poznate ljude na sceni koja me zanimaju, no najviše pratim savjete naših ljudi s te scene i njihove priče koji su mi dokaz da problem ostaje ovdje na ovome prostoru, a odlaskom s toga prostora on neće nestati. Pa treba zasukati rukave narednih godina i poraditi na istom, kao što to mnogi rade.
Jesi li zabrinut kakav će utjecaj ova kriza imati na gospodarstvo?
Mislim kako će utjecaja zasigurno biti, kako na svjetskom tako i na hrvatskom. Također vidim priliku u tome da napokon svi shvatimo kako Hrvatska nije samo zemlja koja živi od turizma, nego da je zemlja inovativnih, poduzetnih ljudi koji će zasigurno sada izaći svim firmama u susret u vrijeme problema koji nastaju i koji će nastati. Napokon ćemo prepoznati domaće proizvođače koji proizvode i više nego kvalitetne proizvode u raznim sektorima, a i takva situacija upalit će i one tvornice, strojeve koji godinama ne rade ili rade povremeno. Jednako tako mislim da ćemo moći izvući tu situaciju, kupnjom usluga ili proizvoda stvorenih hrvatskim rukama. Sada nam je vrijeme okrenuti novu stranicu i postaviti novi mindset.
Izvor: Gloria
Foto: Gloria.hr, Jure Mišković
Najnovije oglase, vijesti i savjete iz svijeta tržišta rada potraži i na MojPosao LinkedIn profilu!
