Što je e-učenje i zašto se sve veći broj tvrtki u jeku pandemije odlučuje za ovaj oblik educiranja svojih zaposlenika?
Ako smo ikad dvojili o opravdanosti čuvene Heraklitove tvrdnje o promjeni kao jedinoj stvari na svijetu na koju uvijek iznova možemo računati, aktualna godina mogla bi se pokazati dostatnim argumentom za prestanak sumnji u ovog dobrog, starog grčkog filozofa.
Krenuvši od izolacije i dvomjesečnog kućnog pritvora uz povremene izlaske u strogo kontroliranim uvjetima, preko rada na daljinu koji je u jednom trenutku zahvatio čak dvije trećine zaposlenih pa sve do korjenitih promjena u načinu na koji kupujemo, družimo se i odnosimo jedni prema drugima, 2020-ta godina ponudila je sasvim dovoljno izazova i životnih začkoljica da je s punim pravom možemo nazvati 'godinom promjena'.
Neovisno o tome jesu li te promjene nastupile u našim privatnim životima, poslu kojim se bavimo ili su pak snašle svijet edukacija.
Prilagodba mora biti pravovremena
Ova pandemija nam je svima pokazala da se više ne možemo u potpunosti oslanjati na stare, tradicionalne metode niti u jednom segmentu naših života, pojašnjava nam Martina Osmak, COO agencije eWyse koja se bavi produkcijom eLearning sadržaja.
„Trgovine koje nikad prije nisu dostavljale robu počele su dostavljati. Ljudi koji su izbjegavali naručivanje robe preko interneta, odjednom su počeli kupovati online. Isto je i s edukacijama. Zbog zaštitnih mjera koje su onemogućile njihovo održavanje, edukacije uživo svoje mjesto su ustupile e-učenju“, navodi naša sugovornica uz napomenu kako eLearning nije nastao zbog pandemije, niti će s njenim prestankom nestati, već je aktualna situacija plastično pokazala koliko je on potreban, praktičan i prije svega - koliko je efikasan.
„Prema nekim provedenim istraživanjima, ljudi se gotovo nikada neće vratiti na staro. Sve više i više tvrtki se odlučuje ili na potpuni “remote” rad, ili na neku kombinaciju ureda i “remote” rada. Ako se ljudi više neće uživo vraćati u urede, ne možemo ni edukacije vratiti na predavanjima uživo, jer i one moraju pratiti trendove, razvoj situacija i moraju se prilagoditi svojoj okolini“, napominje.
Martina Osmak, COO agencije eWyse
Što je, zapravo, eLearning?
Sam eLearning možemo definirati i sagledati iz uže i šire perspektive, kaže Osmak. Široka perspektiva podrazumijeva svaki vid učenja koji se odvija putem Interneta i naših laptopa, mobitela, tableta. U to spada bilo koji edukativni YouTube video, članak kojeg smo pročitali, PDF kojeg nam je netko poslao mailom, eBook…
No ona uža perspektiva, koja eLearningom smatra u posebnim alatima produciran, specijaliziran sadržaj s isključivim ciljem edukacije korisnika o nekom području je zapravo ono o čemu mi ovdje pričamo.
„Širi tip eLearninga nastaje paralelno s Internetom, dok ovaj uži tip bilježimo tek odnedavno“, tvrdi Osmak i nudi kraći povijesni pregled razvoja e-učenja.
„Krajem 90ih su neka sveučilišta već počela predavati određene predmete online, a početkom 2000-ih eLearning ulazi kroz vrata korporativnog svijeta te postaje jedan od načina edukacija zaposlenika i kupaca.Dug je bio put od njegove pojave do njegovog prihvaćanja. Tehnologija se nije razvijala tako brzo u tom segmentu, tako da je do unazad nekoliko godina neke stvari bilo nemoguće raditi i producirati“.
Stjecanje znanja na efikasan i zanimljiv način
Upravo zbog tih tehnoloških nedostataka, prvi eLearning sadržaji koji su se pojavljivali su bili dosta bazični (i bezlični) - tekst, slika i “Next” (Dalje) gumb, zbog čega su zaposlenici s velikim negodovanjem, pa čak i prijezirom, gledali na uvođenje eLearninga u firmu, očekujući dosadne, bezlične sadržaje. Međutim, vremena se ipak mijenjaju.
„Tehnologija dopušta sve, multimedija je ojačala, tako da se mi u eWyseu borimo i svojim klijentima iz dana u dan pokazujemo da je eLearning sve samo ne dosadan i bezličan. Novi trendovi poput gejmifikacije sadržaja, storytellinga, multimedije i još mnogih drugih rezultiraju sadržajima koje korisnici rado gledaju. A svi znamo da je prijenos znanja puno bolji ako kod ljudi ne izazovete otpor, već ugodno okruženje.“
Kako pojašnjava Osmak, korporacije su odavno uočile potrebu za eLearningom, međutim, ranije su se u svrhu edukacije zaposlenika angažirali treneri ili su pak seniori iz određenih korporacija držali interne treninge. To je zahtijevalo značajne troškove: dnevnice, plaćanje trenera, osiguranje prostora, hrane i pića za polaznike, a njihov izostanak s radnog mjesta je predstavljao veliki oportunitetni trošak. Uz to, jednim treningom se rijetko kad moglo obuhvatiti i educirati sve zaposlenike pa su se ti troškovi samo množili.
„Upravo zato eLearning je uočen kao jednako efikasan (a u nekim slučajevim i efikasniji) način prijenosa znanja, koji zahtijeva samo jednokratan trošak njegove produkcije. Nema dnevnica, troškova treninga, povlačenja ljudi s njihovih radnih mjesta. Svatko prolazi edukaciju u vrijeme kad mu odgovara“.
A onda je došla godina 2020. i sa sobom donijela pandemiju i situacije koje nismo mogli očekivati ni u najluđim snovima. Socijalne distance, maske, ograničenje broja ljudi na zatvorenom, zabrane putovanja u neke zemlje…
„Sve je to dovelo do činjenice da potreba za eLearningom više nema lagani rast, već je on sada toliko ubrzan i prihvaćen od strane svih industrija da smo čak i mi - koji se eLearningom bavimo već godinama - time iznenađeni“, zaključuje Martina Osmak.
Više informacija o eLearningu i mogućnostima koje pruža možete pronaći na internetskim stranicama agencije eWyse.
