Pitanje ageizma, odnosno diskriminacije prema dobi, nije od jučer. Nakon vala masovnih otpuštanja i brzih tehnoloških promjena, generacija X naročito je na udaru.
Kad biste upitali bilo kojeg poslodavca koje vrline traži kod kandidata za posao, većina bi spremno istaknula stvari poput odgovarajućih vještina i znanja, prethodnog radnog iskustva ili motiviranosti i proaktivnosti. Važno im je, vjerojatno bi dodali, da se radi o kandidatima koji svojim kvalifikacijama odgovaraju zahtjevima posla. Ostalo im, svi bi se odreda složili, nije važno.
No, je li to doista tako?
Ljudi nisu strojevi koji odluke donose vođeni isključivo razumom, staloženo odvagujući činjenice i donoseći najlogičniju moguću odluku. Velik utjecaj na nas imaju emocije i predrasude, bilo pozitivne ili negativne, koje smo prikupili tijekom života.
Najzastupljeniji oblici diskriminacije na tržištu rada , potvrđuju istraživanja, su oni koji se temelje na spolu te na dobi.
U članku objavljenom na BBC-u ovog puta u fokusu se našlo pitanje ageizma, odnosno diskriminacije osoba prema dobi, koji je najčešće usmjeren prema starijim osobama.
Kako prenosi poslovni dnevnik, radnike koji pripadaju generaciji X u velikom luku zaobilaze ključne pozicije na radnom mjestu, posebice zato što poslodavci mlade ljude vide kao pokornije. Ovakav oblik ageizma doživio je i 49-godišnji Nick, izvršni direktor za odjel ljudskih resursa, nakon otkaza. Procjenjuje kako se prijavio na stotine poslova, bio je na razgovoru za posao u 10 kompanija i u finalnom krugu u njih četiri. No svaki put je odabran netko mlađi, piše BBC.
“Teško je to ne shvatiti osobno. Imam izvrsne rezultate i puno iskustva, kompanije bi se trebale boriti za mene, zar ne?’’, pita se Nick.
Tijekom svoje potrage za poslom, Nick je dobio puno savjeta kako se pozicionirati kao kandidat za posao s obzirom na demografsku skupinu kojoj pripada. Savjetovano mu je da makne datume završetka studija, kako potencijalni poslodavci ne bi mogli izračunati njegovu dob. No, jedan razgovor za posao ostavio je poseban dojam. Zaposlenik ljudskih resursa mu je rekao: “U ovom trenutku nema mogućnosti za puno preokreta u tvojoj karijeri.’’
Za Nicka to je to značilo da bi njegov prijašnji posao mogao biti njegov posljednji. “To je bio očit ageizam’’, ocjenjuje Nick.
Ageizam (sustavna diskriminacija, stereotipiziranje i predrasude na temelju dobne skupine pojedinca) je već dugo problem na tržištu rada, a nakon vala masovnih otpuštanja, postpandemijske ekonomske neizvjesnosti i brzih tehnoloških promjena, posebno je ‘nastradala’ generacija X. Prema istraživanju američke udruge umirovljenika (AARP) iz 2022., oko 80 posto radnika u dobi od 40 do 65 godina kazalo je da je svjedočilo ili se osobno suočilo s dobnom diskriminacijom na poslu.
Generacija X, uglavnom definirana kao ljudi od 44 do 59 godina, bore se napredovati u karijeri i naći novi posao. Prvo, vodeće uloge na koje bi se inače popeli nisu otvorene jer mnogi boomeri odgađaju odlazak u mirovinu i ostaju na svojim radnim mjestima. Ali kada se nove radne pozicije otvore, dob je ključni čimbenik: ubrzani tempo tehnološkog napretka doveo je do toga da menadžeri daju prednost ‘rođenim digitalcima’ vjerujući da su prilagodljiviji od generacije X, iako stručnjaci kažu da su te prosudbe neutemeljene, ako ne i posve lažne.
Prema ocjeni Christine Matz, izvanredne profesorice na Bostonskom fakultetu za socijalni rad i ravnateljice Centra za starenje i rad, posebno je loš trenutak za radnike na sredini karijere koji se bore s predrasudama prema svojim godinama. Mnogi pripadnici generacije X opterećeni su i pod stresom, no većina nije spremna prestati raditi, bilo zato što moraju platiti račune, štedjeti za mirovinu ili zato što ne žele izgubiti zamah u karijeri.
Ti faktori, uz to što se generacija X ne uklapa niti u mlađe koji odlično razumiju u tehnologiju niti u starije koji imaju više godina radnog iskustva, ostavlja ih u ranjivom položaju.
Diskriminacija prema dobi nezakonita je u mnogim zemljama. No problem je što ju je često teško dokazati, a utjecaj na karijere ljudi vrlo je stvaran. U nekim će slučajevima, poput Nickovog, stariji radnici biti odbijeni za posao; u drugom slučaju, bit će preskočeni za rukovodeće pozicije ili zanemareni kad je u pitanju mogućnost dodatne obuke.
Studije pokazuju da se stariji radnici (oni u dobi od 55 do 64 godine) i zaposlenici u sredini karijere (u dobi od 45 do 54 godine) suočavaju s raznim stereotipima i pogrešnim predodžbama. Pripadnici generacije X, rođeni između 1965. i 1980., nalaze se u obje skupine.
Matz navodi kako se stariji radnici susreću s brojnim predrasudama: “Označeni su kao sporiji i ustaljeni, s jedne strane dobronamjerni, a s druge nesposobni. Na ljude određene dobi gleda se kao na one koji ne idu u korak s vremenom i nisu progresivni.”
Žene se suočavaju s dodatnim preprekama. Žene u 40-ima često se doživljavaju kao preokupirane obiteljskim obavezama. “Biti žena i biti starija dvostruko je teže“, dodaje Matz.
Iako je istina da su generacija Z i milenijalci odrasli uz tehnologiju, članovi generacije X morali su ovladati mnogim tehnologijama u nastajanju tijekom svoje karijere. “Ušli smo u radnu snagu kada se e-pošta tek uvodila. Prvo smo morali naučiti internet, zatim Web 2.0, a sada AI. Generacija X je morala naučiti da preživi”, navodi Adrion Porter, zagovornik za dobnu inkluziju.
Okrutnost ageizma na radnom mjestu, napominje Porter, je u tome što ljude ispunjava strahom da su nevažni i ignorira univerzalnu istinu – da svi starimo.
Izvor: poslovni dnevnik
