Mario Zoričić od svoje šesnaeste godine radi kao konobar. Nakon 26 godina rada, odlučio je dati otkaz i pokrenuti vlastiti ugostiteljski obrt, ali ne bilo kakav.
"Volim ovaj posao. Ne bih volio raditi ništa drugo i nadam se da ću ovo raditi još barem deset godina“, kaže Zagrepčanin Mario Zoričić (42) koji je oduvijek znao da želi biti konobar i da ga taj posao ispunjava. Ipak, godine i godine rada za druge, kao i stresne situacije s kojima se suočavao, potaknule su ga da počne razmišljati o otvaranju vlastitog ugostiteljskog obrta. Budući da kafića, kako kaže, 'ima na svakom koraku, posebno u Zagrebu', znao je da može uspjeti samo ako ponudi nešto novo. Tako je nastala ideja: otvoriti kafić u kojem su dobrodošli kućni ljubimci.
„Hanna je 'kriva' za sve“
„Sve je počelo prije četiri i pol godine kada je u moj život ušla američka stafordica Hanna. Uzeo sam je kao kućnog ljubimca, a kako sam tada prolazio kroz teško životno razdoblje, svaki trenutak slobodnog vremena posvećivao sam njoj. Izvukla me u kriznim situacijama. Netko tko nema kućnog ljubimca vjerojatno to ne može razumjeti“, kaže Mario koji je kroz šetnje s Hannom shvatio i s kakvim se ograničenjima vlasnici pasa suočavaju: „Ići van u šetnje i poslije toga sjest negdje popiti kavu je problem. Možeš sjesti na terasu u određenim lokalima, razumljivo je da ne možeš svugdje, ali čak i tada nađe se neki gost koji negoduje. Osim toga, bio sam u godinama kada sam počeo razmišljati da više ne bih volio raditi za druge i tu se rodila ideja, kako bih mogao spojiti ugodno s korisnim“, kaže.
Program za psa i vlasnika
Mariova ideja nije bila samo otvoriti ugostiteljski obrt gdje će gosti i njihovi psi biti dobrodošli, već i ponuditi program koji će gostima biti zanimljiv.
„Danas u lokalima gdje možeš ući s psom uglavnom dobiješ samo zdjelicu s vodom, uglavnom vodu u pepeljari“, kaže Mario. Njegov kafić u zagrebačkoj Dubravi puno je više od toga: osim što pas dobije vodu, keksić i igračku, jednom tjedno u lokal će dolaziti kvartovski veterinar te dreser pasa s kojima gosti mogu popričati, obratiti se za savjet ili pomoć, a bit će dostupna i zabavna te stručna literatura o psima. Za Mariovu ideju saznala su i dva renomirana proizvođača hrane za kućne ljubimce, koji su mu samoinicijativno ponudili svoju podršku.
„Ideja je da gost dođe sa slikom svog psa i da svakog tjedna biramo psa tjedna. Pas će dobiti nagradu u obliku hrane, a vlasnik tjedan dana besplatnu kavu. Nagradu ćemo dodjeljivati i na mjesečnoj te šestomjesečnoj bazi, kada će nagrada biti veća količina hrane. S kim god sam pričao, ljudi su oduševljeni idejom, a što se tiče posla, uopće se ne bojim da će cijela priča zaživjeti. Velika je stvar i što je cijela obitelj stala iza mene, svi ćemo se angažirati, nema zabušavanja“, kaže Mario te u šali dodaje kako je sreća što je rano dobio djecu, koja su sada već odrasla i mogu sudjelovati u ovome.
.jpg)
„Nemam milijune, već kredit od 40 tisuća kuna“
„Logo je, primjerice, osmislila snaha koja odlično crta i čim sam ga vidio rekao sam – to je to! Samo otvaranje obrta bilo je jednostavno, ali potreba su tri tjedna. Na to sam potrošio oko 1000 kuna“, prepričava Mario svoju financijsku konstrukciju.
Kao iskusan konobar nije imao problema sa stavljanjem poslovnog prostora u funkciju, ali kaže da je bilo najteže pronaći prostor. „Digli smo u banci nenamjenski kredit od 40 tisuća kuna, jer je najam trebalo platiti unaprijed, kao i naručiti robu. Imali smo sreće da vlasnik prostora dozvoljava da se najam obnavlja svaka tri mjeseca. Samo ulaganje u prostor, od krečenja, preko stolaca i stolova do rasvjete koštalo je oko 12 tisuća kuna. Sve što smo mogli, radili smo sami“, kaže.
Svima koji razmišljaju o pokretanju vlastitog posla poručuje: „Treba imati malo sreće, treba vjerovati, ali treba i razmisliti koliko je sigurno u današnje vrijeme pokrenuti posao. Bit ću možda bolno iskren, ali treba ponuditi nešto novo. U ugostiteljstvu pogotovo. Mislim da danas može zaživjeti svaka priča koja ima veze s djecom, kućnim ljubimcima ili zdravom hranom, kada govorimo o malom poduzetništvu“, kaže Mario i upozorava: "Treba imati i novac s kojim ćete živjeti u prvim mjesecima, dok se posao ne pokrene i prihvatit da ćete u idealnom slučaju prvih mjeseci biti na nuli.“
Ne očekuje veliku zaradu. Dovoljno mu je, kaže, da plati račune, isplati plaću, uredno plaća državi i dobavljačima, da njegovi gosti budu zadovoljni i da ga nitko ne 'vuče za rukav'. "Biti sam svoj gazda mislim da je ipak nešto što čovjek kad tad mora pokušat ostvariti“, optimistično zaključuje Mario uz kojeg će na novo radno mjesto dolaziti i ljubimica Hanna, s kojom je sve počelo.
